Istina je da su u posljednje vrijeme u svjetskim i domaćim medijima glavne vijesti vezane za lažne vijesti. Engleski pojam “fake news” udomaćio se u javnom govoru i u BiH. Za neke u BiH bez fake nema nafake!
Pa se na dugo i široko razglaba o tomu što je lažna vijest, što govor mržnje, mudruje se o tome tko je taj tko može i treba odrediti što je lažna vijest, a što nije, što je govor mržnje, a što govor ljubavi, što je sloboda javne riječi, a što nije, što je istina, a što laž, što je cenzura, a što sloboda izražavanja, što hibridni rat. Stara novinarska patka postala je mala maca. Svemu je doprinijela (ne)lojalna konkurencija na medijskom tržištu, medijsko “žutilo”, a posebno društvene mreže i razna druga umrežavanja. Živimo u vremenu kad nitko i ništa od ničeg uskovitla medijsku prašinu. Pa poznavatelji (ne)prilika u političkom i ukupnom javnom mnijenju ističu kako valja raditi na medijskoj pismenosti konzumenata informacija kako bi se obranili od nepismenih lažnih vijesti i svih zagađivača medijskog prostora.
Istina postoji oduvijek, a laž postoji otkad postoji čovjek. Dostojevski reče i ostade (vječno) živ: “Laganje je jedina čovječja privilegija koju nemaju drugi organizmi”! O okrutnoj pogubnosti laži na jednostavan način govori albanska poslovica: “Dva lažna svjedoka vješaju čovjeka”.
Previše je onih koji ne čiste ispred svoje kuće, a drugima traže dlaku u jajetu. Kao Mujo kad se pohvalio Hasi:
– Ima kod mene nešto na što žene padaju da to nije normalno!
– A što je to? – upita Haso.
– Neočišćen snijeg ispred moje kuće – objasni mu Mujo.
Govor mržnje, izbor vijesti, zamjena teza i antiteza, difamacija političkih neistomišljenika, podmukli spinovi i slično svakodnevna su pojava. Što je manje morala, svijesti i savjesti, to je više lažnih vijesti. Raspršivači lažnih vijesti na društvenim mrežama nastoje upecati i najkrupnije ribe. A demanti? Nemoguće je pokupiti perje iz jastuka bačenog s nebodera. U modernoj turbobasni pauk poziva muhu na razgovor, a muha mu odvraća:
– Oprostite, nisam u mreži!
Nekad se govorilo da postoji laž, velika laž i – statistika. Sad bi se moglo reći: postoji laž, velika laž i – “fake news”! Za statistiku se zna reći da sliči kupaćem kostimu – puno toga pokaže, a sakrije najvažnije. No, “fake news” sram ne poznaje i ne priznaje. Ako se ovako nastavi, “fake news” cijeli svijet pretvorit će u veliki – cirkus! Od laži se nitko nije udavio, ali njihovi tvorci dave li, dave. Ravnaju se po onoj da sto puta izgovorena laž postane istina. I izbor vijesti konkurira lažnim vijestima. Tu su pseudograđani iz sarajevske politikantske čaršije pravi meštri svog zanata.
Kako se žrtve lažnih vijesti mogu boriti protiv medijske grmljavine? Kazano je da je ignoriranje majka svih osveta. No, je li dobro postupiti kao Sokrat, otac filozofije morala, kojeg je verbalno napala njegova zločesta, svadljiva supruga Ksantipa. Sokrat se nije dao navući na tanak led svađe i samo je šutio, a kad je Ksantipa uzela malo daha, napustio je kuću. No, srdita Ksantipa s balkona po njemu polije kantu vode, a Sokrat sav mokar reče:
– Znao sam da će poslije onakve žestoke grmljavine doći do proloma oblaka!
Ili žrtve lažnih vijesti, klevete i govora mržnje, trebaju zatražiti pravnu zaštitu. Postoji zakon o kleveti i protiv govora mržnje, što klevetnici nimalo ne vole, a anonimni klevetnici i ne haju. A uvijek će biti onih koje je opisao Tomislav Ladan: “Tko danas laže da bi živio, sutra će živjeti da bi lagao”! U svakom slučaju valjalo bi malo provjetriti zagađeni medijski prostor. Ali mnogi će se ponašati kao Mujo koji se s prijateljem Hasom vozio zrakoplovom jedne domaće aviokompanije. Haso reče Muji:
– Daj otvori taj prozor da se malo proluftamo!
– Ma kakvo te je luftanje snašlo, nije ti ovo “Lufthansa” – uzvrati Mujo.
No, valja vjerovati u onu iz “Pančatantre”, staroindijske zbirke basni i priča, s doktrinama za upravljanje državom: “Magarac u koži tigra, iako strašan na pogled, ipak je nastradao jer je – revao”!
Večernji list
