Radnici iz BiH masovno bježe u inozemstvo, i to najčešće zbog ponižavajuće niskih plaća i loših uvjeta rada.
Posebno su podcijenjeni radnici u oblasti usluga, poput frizera, kozmetičara, krojača, koje je sve teže naći. Plaćamo li u jeku globalne krize i danak dugogodišnjoj tradiciji nepoštovanja i podcjenjivanja rada?
Koliko ste puta čuli, čak i od ljudi koji su prošli svijeta, da su, primjerice, frizerske usluge preskupe, jer po njima „frizeri nemaju skoro nikakvih troškova, mlatnu par puta četkom i makazama i uzmu za to 10 maraka“.
– Tako govore čak i oni koji dobro znaju da ta ista usluga u Njemačkoj košta najmanje 20 eura, a u Švicarskoj ili Švedskoj mnogo više. To znaju reći čak i gastarbajteri, koji, kad dođu na odmor, žele ovdje obaviti sve: od popravke auta i zuba, do kozmetičkog tretmana i šišanja – kaže za Srpska Info Željana Pavlović, vlasnica malog frizerskog salona u centru Banjaluke.
Iako ima posla, strahuje da će uskoro morati donijeti tešku odluku: ili otpustiti jedinu radnicu koja s njom radi, ili zatvoriti salon, ili povećati cijene.
– Ako se poveća minimalac, to znači i veće izdatke za doprinose, a kako je materijal za rad odavno poskupio morala bih podići cijene šišanja i friziranja. A bojim se da će se zbog toga broj klijenata smanjiti; ljudima je preko glave poskupljenja – kaže Željana.
Minimalac u Republici Srpskoj iznosi 650 KM, a u Federaciji BiH 543 marke. Povećanju minimalca se, osim „velikih“ poslodavaca, otvoreno protive i mali poduzetnici, koji tvrde da će, ako se najniža plaća povisi, morati otpuštati radnike i radnice, raditi na crno, ili prekidati poslove
Predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BIH, Mersiha Ferhatović Beširović, kaže da je jedan od razloga ovakvog stanja činjenica da živimo u izrazito siromašnom društvu.
– Poskupljenje je lančani proces koji dodatno siromaši radnike. Danas u BiH ne postoji radnik ili radnica koji žive isključivo od svog rada, a da nisu primorani odreći se mnogočega – kaže za Srpska Info..
Dodaje da se u takvoj situaciji ljudi prvo odriču usluga bez kojih se može preživjeti.
– Kako u sektoru usluga dominiraju mala poduzeća i obiteljske radnje, poduzetnici, da bi zadržali klijente, ne dižu cijene. Međutim, troškovi poslovanja rastu, a najlakše je troškove skresati malim plaćama ili otpuštanjem radnika. Dakle, to je začarani krug u kojem svi gubimo – zaključuje Mersiha Ferhatović Beširović.
Dodaje da zbog ovakve situacije kvaliteta usluga drastično opada jer najkvalitetnije zanatlije odlaze na Zapad.
Godinama je u BiH jedna od najčešće spominjanih fraza bila „ima posla tko hoće raditi.“ Ponavljali su je poslodavci koji su nudili teške, zahtjevne i slabo plaćene poslove.
– Eto, sad smo dočekali da možemo reći: „Ima radnika, tko hoće platiti“ – kaže mladi Banjalučanin koji povremeno radi na crno kao kuhar na svadbama i privatnim proslavama.
Tvrdi da vlasnici lokala još nisu spremni dati plaću kakvu dobar kuhar zaslužuje.
Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske, tvrdi da u RS-u na tržištu rada još ima dovoljno kuhara, ali da su najbolji majstori kuhinje otišli u inozemstvo, gdje su adekvatnije plaćeni.
– Slična je situacija i u trgovini i uslužnim djelatnostima. Najmlađi, najkvalificiraniji i najbolji radnici odlaze. Mladi su i inače mobilniji, a danas skoro svaki mladi čovjek govori engleski ili neki drugi strani jezik, pa ni jezička barijera nije problem – objašnjava Savanović.
U RS-u i cijeloj BiH ostaje manje kvalitetna radna snaga, što utječe i na kvalitetu usluga. Tako se na primjer, tvrdi Savanović, u trgovini danas zapošljavaju gotovo isključivo ljudi stariji od 40 godina, koji su desetljećima bili nezaposleni. Poduzetnici, koji su se godinama ponašali po principu „uzmi ili ostavi“, sada su dovedeni u situaciju „daj što daš“.
– Sve je to posljedica ne samo niskih plaća, nego uopće podcjenjivačkog odnosa prema radniku, kao čovjeku i partneru u poslu – kaže Savanović.
Dodaje da su godinama poslodavci, pa i mali poduzetnici, sve što zarade „gurali sebi u džep“, a radnike plaćali samo onoliko koliko su morali.
– Nauštrb radnika, pa i države, ostvarivali su ekstraprofit, vozili skupe automobile, podizali sebi vile. Ali, vremena se mijenjaju i sada je jasno da svatko mora dobiti svoj dio kolača – tvrdi Savanović za Srpskainfo.
Mijenja se, dodaje , i svijest radnika, koji više ne pristaju na ponižavajuće uvjete rada i ne žele raditi neprijavljeni, bez ugovora i za mizerne plaće.
– Poslije korone i zatvaranja radnji, kada se dogodio vakuum u poslovanju, mnogi su problemi isplivali na vidjelo. Poslodavci, pa i mali poduzetnici, ako žele opstati, moraju smanjiti dobit, a povećati plaće. Uostalom, ne moraju voziti Audije; što fali Škodi ili Golfu – kaže Savanović.
Danas, dodaje, u malim trgovinama sve češće rade samo vlasnik, njegova supruga i deca, jer više nema radnika koji bi za par stotina maraka radili za njih, dok oni glume velike gazde.
Danas se i gazde sve češće hvataju posla. A klijenti se hvataju za glavu. U popularnijim frizerskim i kozmetičkim salonima termini se zakazuju danima unaprijed, kakao je rekla jedna Banjalučanka, kao za operaciju.
U salonima je sve manje majstora zanata, a sve više nevještih početnika ili priučenih kozmetičara i frizera, pa je veliko pitanje hoće li sutra, kada stara garda ode u mirovinu, imati tko da nas šiša.
Makroekonomist Faruk Hadžić nedavno je predložio mjeru koja bi mogla biti spasonosna, pogotovo za mala poduzeća i poduzetnike. On se zalaže za privremeno smanjenje doprinosa, kako bi se dio novca koji sada ide u fondove preusmjerio u plaće zaposlenima. Hadžić smatra da bi u Federaciji BiH, sa stope od postojećih 41,5 posto, doprinose trebalo privremeno smanjiti na 25 posto, i tu mjeru zadržati minimalno tri mjeseca.
– Pri tome, treba sve plaće ugovarati u bruto iznosu, kako bi se povećao raspoloživi dohodak radnika. Uz ovu mjeru bi minimalna plaća u FBiH porasla s 540 na 680 KM neto. Poslodavci bi imali neutralan učinak, dok bi okvirno ovaj paket neizravne pomoći u FBiH iznosio oko 340 milijuna KM – pojasnio je Hadžić na svom Facebook profilu.
Dnevnik.ba
