Nije loše biti u mirovini, ali je bolje i ljepše raditi i zanimati se za nešto, smatra Marko Miličević iz bugojanskog naselja Voznik, vlasnik voćnjaka u naselju Zanesovići u kojem provodi svoje umirovljeničke dane.
– Voćnjak sam podigao krajem 2007. godine., a zauzima površinu od pet dunuma. Tu je 235 stabala šest vrsta šljive, koja je rodila kao nikada do sada. Ipak, najkvalitetnijom se pokazala “čačanka rodna”, koja je najslađa i najukusnija – kazao je.
Dodaje da još ne zna hoće li uspjeti prodati svu količinu šljive koju će ubrati, jer je stanje na terenu neizvjesno i obeshrabrujuće za sve voćare.
– Bilo bi dobro kada bi postojao organizirani otkup ili tvornica gdje bismo mogli predavati naše voće. Naravno, volio bih da se uloženi trud isplati. Ali, bez obzira na to, ovdje rado dolazim, radim i zaboravim na probleme – naglasio je Marko.
Iako je teško bolestan, veli da većinu poslova u voćnjaku obavlja sam, te da mu u podbiranju šljive pomogne supruga, dok u jeku berbe angažira 10-15 sezonskih radnika.
– Nikada nisam bježao od posla. Bio sam automehaničar, radio u firmama “Inpotransport” i “Mlinpek”, te Zemljoradničkoj zadruzi “Poljoprodukt”. Nisam znao što znači biti na odmoru, a finansijski sam mogao odmarati kada god sam to htio – priča ovaj Bugojanac.
Priznaje da mu je, dok je bio mlađi, posebno zadovoljstvo pričinjavalo voziti kombajne, za koje se nada da će uskoro pronaći pravog kupca.
Pokazuje na kraju rukom na dva psa koja mu, kako kaže, svaki dan prave društvo.
– Sami dođu iz sela, miroljubivi su, i drago mi je da su ovdje. Čuvaju voćnjak kada ja nisam tu – smiješeći se zaključuje Marko Miličević.
Avaz.ba
