Čudo od djeteta, hrabar i uporan momak, Denis Barta bio je gost Centralnog dnevnika. O životu ovog dvadesetogodišnjaka pričao je Denisov otac, ali i sam Denis. Pričao o svemu što je u životu uradio, a za što se činilo da nema šanse da ostvari.
”Brzo nakon rođenja Denis je operirao srce, nakon 40 dana je potpuno oslijepio. S dvije godine dobio je epilepsiju, a od četvrte godine ne može se služiti rukama osim za sviranje. To je ono što ga čini posebnim i upornim’‘, rekao je Denisov otac.
Danas Denis ima autizam, ali sve ono što on čini svojim rukama i glasom, muzika koju stvara dokaz je da je ovo priča koja je ganula region, rijetka prilika da se podsjetimo da smo ljudi. Na pitanje kako je, Denis interesantno odgovara i počinje priču o muzici i takmičenju na Supertalentu.
”Nikad bolje u životu. Na Supertalentu sam na sve pohvale rekao – tako se pjeva i točka. Volim da sviram pop rock, ali i druge vrste muziku”.
Ovaj sjajni momak zna da odsvira i otpjeva četiri ili pet hiljada pjesama.
”Sviram klavijature, svirao sam po cijeloj Bosni. I kada sam pjevao hvalili su me. Sjajno sam otpjevao sve pjesme. Pjevam sevdah, sevdah je dobar za mene”, kazao je Denis, pa istakao:
”Znam što ljudi govore o meni. Znam da me hvale. Napadi zbog bolesti su znali biti česti i jako loši, sada su rjeđi, pa se i ljepše osjećam. Nastupao sam sa Halidom, Enesom, Zoricom Brunclik, Hankom, sa svim najboljim pjevačima”.
Na pitanje da li bi se oženio kazao je kako mu to još nedostaje, ali da ima roditelje i da mu to ne treba. Denisov otac je ovom prilikom govorio o njegovom djetinjstvu.
“Denisa smo kući iz bolnice doveli sa svim aparatima, cjevčicama, svime što mu je bilo potrebno da bi preživio. Sve to je pravilo različite zvukove. Od momenta kad sam ga skinuo s aparata, kada su zvukovi prestali, Denis spava sa mnom i od tada je bolje. Sa sedam mjeseci počeo se igrati s tipkama’‘.
O Supertalentu i svemu lijepom što je pokrenulo ovo takmičenje, rekao je:
”Vježbao sam, znam da sam otpjevao fenomenalno. Imao sam lijepu energiju. Najavio sam svoj nastup i rekao ja sam Denis Barta, dolazim iz Sarajeva i pjevat ću pjesmu od Olivera Dragojevića”.
Denisov otac je pojasnio da je Denis sposoban da sam napravi pjesmu.
”Dovoljno je da kaže jednu riječ da bi napravio pjesmu. On napravi melodiju, a ja na njegove riječi napravim pjesmu koja postane samo njegova. Ratni-vojni invalidi su njegovu pjesmu -Digni se na noge, digni svoj glas-, uzeli za himnu”.
