Početna BIH UŽIVO: “Praljakova odvjetnica rekla je da je njezin klijent popio otrov, nakon...

UŽIVO: “Praljakova odvjetnica rekla je da je njezin klijent popio otrov, nakon čega je prekinuta sjednica”

0
Podijeli objavu
Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora

14.34

I Petkoviću je potvrđena presuda od 20 godina.

14.30

Slobodan Praljak je preminuo.

14.29

Nastavljeno je izricanje presude. Izriče se presuda Milivoju Petkoviću.

13.44

Naš reporter Tomislav Krasnec javlja kako je potvrđeno iz tribunala da se izricanje presude nastavlja u 14:15. Praljak je još živ, ali ne žele potvrditi gdje je.

13.43

– Zaista je ovo šokantan ishod, nadam se da će sve biti u redu i da će preživjeti. Teško je u ovom trenutku govoriti o svemu drugome – rekao je predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Prokomentirao je dio presude, rekao je da ona ‘ne odgovara povijesnoj istini’.

– Ovdje dolazi do jednog izokretanja slijeda događanja i ignoriranja onoga što je Hrvatska učinila za BiH – rekao je Jandroković.

– Čitav je niz stvari koje se za sada ne vide iz ove presude. Odbacujem takav način tumačenja povijesti – rekao je Jandroković.

– Vidjet ćemo koje su nam pravne i političke radnje moguće – poručio je Jandroković. Rekao je i kako će premijer kazati svoje mišljenje.

13.24

Prlićev odvjetnik Karnavas kaže da se možda u 14 sati nastavlja izricanje presude.

13.11

Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović zbog događaja u Haagu prekida službeni posjet Islandu i vraća se u Hrvatsku.

13.03

Naš reporter Tomislav Krasnec kaže kako je upravo čuo stražara kako govori da je “sve pod kontrolom”, ali i da su liječnici još uz Praljka.

Glasnogovorništvo suda prenijelo je (od stražara) da se sva medicinska njega pruža.

– Molimo da ostanete mirni, dobit ćete daljnje informacije – rekli su.

12.47

Nitko od Praljkove obitelji nije ovdje na izricanju presude, tako da ovo prate na daljinu. Praljak im je rekao da ne dolaze (kao i dosad).

12.34

Večernjakov reporter Tomislav Krasnec iz Haaga javlja da pauza još traje i da nema nikakvih novih informacija o Praljkovom stanju. Pripadnici Hitne pomoći koji su ušli izgledali su kao specijalci, vjerojatno stručnjaci za otrove i protuotrove.

12.07

Po bivšeg zapovjednika HVO-a Slobodana Praljka, koji se možda otrovao u sudnici, upućen je helikopter, koji će sletjeti ispred zgrade Haaškog suda.

Svim novinarima ispred sudnice naloženo je da se zbog toga maknu.

11.50

Kako javlja naš reporter iz haaške sudnice Tomislav Krasnec, nakon što je čuo da je pravomoćnu osuđen na 20 godina zatvora, general Slobodan Praljak popio je nešto iz male bočice, sjeo na svoj stolac i odmah poprimio izgled lica kao da je u bolovima i mukama. Sumnja se na mogućnost da je popio otrov, ali to nije potvrđeno. Izricanje presude je prekinuto stankom.

Prije toga, čuvši presudu i izrečenu kaznu za sebe, Praljak je, i dalje stojećki, izjavio:

– Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.

Dok je Praljak pio iz bočice, u toj sekundi na galeriji sudnice čuo se jedan glasni polukrik: “Neee”.

Vidjelo smo Praljka kako crveni u licu i poprima grčeviti izraz kao da osjeća bolove.

Jadranko Prlić i Bruno Stojić, kojima su prije Praljka čuli pravomoćno potvrđene svoje kazne zatvora od 25 i 20 godina, odmah su se okrenuli prema Praljku i stali ga ispitivati je li dobro. Ali iza neprobojnog stakla, koje dijeli sudnicu od galerije, nije se moglo jasno čuti što govore. No, Prlić je prvi apelirao da se Praljku priskoči u pomoć, očito strahujući da je u bočici bilo nešto od čega mu odmah nastupa fizička bol.

11.38

Praljakova odvjetnica rekla je da je njezin klijent popio otrov, nakon čega je prekinuta sjednica.

11.35

I Praljku je potvrđena kazna od 20 godina zatvora.

11.29

Potvrđuje se kazna od 20 godina zatvora Stojiću.

11.23

Prliću je potvrđena kazna od 25 godina

Sada se čita cijeli operativni tekst dispozitiva presude Žalbenog vijeća.

Odbija Prlićevu žalbu u cijelosti!

11.10

Sada se prelazi na žalbu tužiteljstva.

Žalbeno vijeće konstatira da je tužiteljstvo pokazalo da je uklonjena svaka razumna sumnja vezano uz krivnju Prlića i Petkovića po 3. kategoriji odgovornosti po UZP-u.

Žalbeno vijeće odbija izreći osuđujuće presude u ovom pogledu u sudbenom postupku.

  • 11.03

    Pušić nije pokazao grešku kod zaključka raspravnog vijeća da je značajno doprinio UZP-u i da je namjeravao zločine koji su bili dijelom UZP-a.

    11.01

    Ćorićeve žalbe se odbijaju.

11.00

Žalbeno vijeće usvaja Petkovićevu žalbu u pogledu njegove odgovornosti za razaranje dvije džamije do kojeg je došlo prije nego što je raspravno vijeće ustanovilo da uništavanje ili hotimično nanošenje štete na vjerskim objektima predstavlja dio zajedničkog cilja UZP-a. Petkovićeva žalba se u ostalim aspektima odbija.

10.50

Prelazi se na UZP.

Prlić, Praljak i Pušić osporavaju zaključak da su u konačnici Tuđman i drugi lideri imali za cilj da se osnuje hrvatski entitet koji bi omogućio ujedinjenje Hrvata.

Svih 6 žalitelja osporavaju zaključke sudskog vijeća da su zajednički zločinački cilj dijelili pripadnici UZP-a i da je cilj bio dominacija Hrvata putem etničkog čišćenja muslimanske populacije. Tvrde da su postojale greške u definiciji zajedničkog zločinačkog cilja.

Nijedan od žalitelja nije pokazao nikakvu grešku u činjenicama ili primjeni prava u zaključcima sudskog vijeća u pitanju, kaže Agius.

10.45

Žalbeno vijeće poništava osuđujuće presude vezano za općinu Prozor jer ne spadaju u opseg UZP-a. Ovo poništenje ima učinak i na razumnost zaključaka sudskog vijeća da je Prlić mogao predvidjeti počinjenje i da je svjesno preuzeo rizik te poništava ovaj zaključak.

10.42

Sudsko vijeće je također zaključilo da je HVO gađao i uništio ili značajno oštetio deset džamija u istočnom Mostaru kao i imanja Muslimana u Prozoru. Međutim, ti incidenti ne predstavljaju ozbiljno kršenje Ženevske konvencije. Žalbeno vijeće odobrava žalbenu osnovu tužiteljstva u ovom pogledu, ali ne želi donositi nove osuđujuće presude na žalbi.

Raspravno vijeće je zaključilo da je napad na Dušu bio neselektivan. Stojić i Praljak tvrde da je vijeće pogriješilo u zaključku da su granate neselektivne. Žalbeno vijeće poništava taj zaključak.

10.38

U svjetlu zaključka da je postojao vojni interes, Žalbeno vijeće zaključuje da nijedan razumni presuditelj nije mogao zaključiti da su snage HVO-a imale namjeru diskriminirati ili terorizirati kada su uništile Stari most. Preinačuje se zaključak da je rušenje predstavljalo progon.

10.36

8. 11. 1993. tenk HVO-a je cijeli dan gađao most u Mostaru, koji je na kraju dana bio na rubu rušenja. Učinak razaranja bio je nesrazmjeran za očekivani vojni dobitak. Sudsko vijeće zaključilo je da je HVO odgovoran za bezobzirna razaranja neopravdana vojnom nužnošću.

Sudsko vijeće pravilno zaključuje da je primarni cilj bio uzrokovanje psihičke štete stanovništvu.

Žalbeno vijeće zaključuje da nije dokazan element ovog kaznenog djela pa preinačuje zaključak u ovom slučaju da je to bilo bezobzirno razaranje ili razaranje neopravdano vojnom nužnošću.

10.32

Žalbeno vijeće podsjeća da zatvaranje i protupravno zatočenje mogu se dogoditi i kada se civili drže u kućama i bez stražara i imaju slobodu kretanja. Vojnici HVO-a i VP-a su uhićivali civile i vodili ih u kuće žalbeno vijeće smatra da nije greška u zaključku da su civili zatvarani i protupravno zatočeni. Zbog toga se Praljkova žalba odbacuje.

Jedan mjesec nakon početka zatvaranja, HVO je nasilno izveo i premjestio muslimanske žene, djece i starce. Praljak tvrdi da je sudsko vijeće pogrešno zaključilo da su oni natjerani na odlazak umjesto da je utvrdilo da su možda otišli dobrovoljno i da je u svakom slučaju njihovo premještanje bilo nužno.

Praljak nije dokazao nikakvu grešku u zaključcima, kaže Agius.

Žalbeno vijeće podsjeća da premještanje stanovništva ne može biti opravdano kad je uzrokovano humanitarnom krizom koja je rezultat protupravne aktivnosti samog optuženog. Praljak je dijelio odgovornost za okrutne uvjete zatvaranje, da se premještanje odvijalo kad nije bilo borbenih aktivnosti. Žalbeno vijeće odbacuje Praljkovu žalbu.

10.27

Petković tvrdi da je zatočenje bilo nužno zbog sigurnosti i da je bilo opravdano. Žalbeno vijeće primjećuje da takvo zatočenje traži individualiziranu procjenu. Raspravno vijeće zaključilo je da uhićivanja nisu bila opravdana. Petković nije pokazalo da je raspravno vijeće pogriješilo.

10.25
Stojić, Praljak, Petković i Ćorić tvrde da ratne zločine ne mogu počiniti vojnici nad pripadnicima vlastite vojne sile. Žalbeno vijeće smatra da je raspravno vijeće ispravno uzelo u obzir lojalnost muslimana pripadnika HVO-a, a ne samo njihovo državljanstvo. Žalbeno vijeće nalazi da nije pokazano postojanje ikakve greške.
10.23
Žalbeno vijeće ukida osude žalitelja za razaranje i oduzimanje imovine velikih razmjera u vezi s jednim incidentom.
10.22
Žalbeno vijeće ukida zaključak Raspravnog vijeća da je sukob HVO-a i Armije BiH postojao samo tamo gdje su se aktivno vodile borbe. Žalbeno vijeće podsjeća da se vremenski i zemljopisni opseg sukoba proteže i dalje od konkretnog vremena i mjesta neprijateljstva.
Okupacije je činjenično pitanje koje treba smatrati od slučaja do slučaja, zaključilo je Žalbeno vijeće, rekao je Agius.
10.18
Žalbeno vijeće usvaja djelomično Ćorićevu žalbu, ukida osude u vezi s njegovom odgovornošću u svojstvu ministra vanjskih poslova.
10.14
Agius iznosi žalbe pojedinih optuženika kao i optužbe.
10.13
Svi žalitelji osim Pušića proglašeni su krivim i za pljačku i oduzimanje imovine velikih razmjera. Ćorić snosi odgovornost nadređenog za neka kaznena djela koja su se dogodila 1992., kaže Agius.
Sva šestorica, kao i optužba, podnijeli su žalbe na prvostupanjsku presudu i sada se prelazi na žalbe.
10.10
Raspravno vijeće je ustanovilo da je kreiran cijeli sustav deportacije muslimansko stanovništva iz Herceg-Bosne, što se sastojalo od niza kaznenih djela: uklanjanje i zatočenje civila, ubojstva i razaranje imovine tijekom napada, zlostavljanje… Tisuće osoba bile su žrtve tih nasilnih djela i ona su počinjena od vojnih i političkih snaga HVO-a.
Raspravno vijeće zaključilo je da su sva šestorica žalitelja bila sudionici u tom UZP-u. Osuđeni su za teška kršenja Ženevskih konvencija, zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti, rekao je Agius.
10.03
Pušić se odrekao prava da bude prisutan izricanju presude, rekao je predsjedavajući Carmel Agius.
10.01
Kreće izricanje presude.
9.20
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju danas će izreći pravorijek šestorici bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata, odlučiti je li i Hrvatska sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu i time zaključiti svoje 24-godišnje postojanje.
Žalbeno vijeće UN-ova suda u Den Haagu pod predsjedanjem Carmela Agiusa počet će u 10 sati čitati svoj konačni sud o odgovornosti političkih i vojnih vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za teške zločine nad muslimanima u hrvatsko-bošnjačkom sukobu tijekom rata u BiH.
Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih razmjera i drugih zločina.

Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Suci su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, presudili kako im je cilj bio etnički očistiti Bošnjake iz većinski hrvatskog dijela BiH i u slučaju raspada države pripojiti ga Hrvatskoj, prema zločinačkom planu u kojem je sudjelovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i uz njega ministar obrane Gojko Šušak i načelnik glavnog stožera Janko Bobetko.

Podijeli objavu