Jednom kada su se sreli, ono što je na prvi pogled bilo očito bila je prisiljena potvrditi i agencija za posvajanje – Robert i Eddy bili su braća, jednojajčani blizanci.
Kada je 19-godišnji Robert Shafran 1980. godine krenuo na faks, iznenadio se srdačnošću kojim su ga potpuno nepoznate kolege dočekale. Ispostavilo se da su mislili da je on zapravo netko drugi – Eddy Galland, student koji je prethodnu godinu proveo na istom fakultetu.
Dva mladića izgledala su gotovo identično, ponašala se jednako, čak su i trenirali isti sport, voljeli iste stvari i govorili na isti način, iako se nikada nisu upoznali. Kada je shvatio da imaju i isti datum rođenja i obojica su usvojeni kao bebe, Robertov novi cimer Michael Domitz potrudio se povezati dva mladića.
Jednom kada su se sreli, ono što je na prvi pogled bilo očito bila je prisiljena potvrditi i agencija za posvajanje – Robert i Eddy bili su braća, jednojajčani blizanci. Njihova sreća zbog ponovog susreta bila je nemjerljiva, a zatim se dogodilo nešto još neobičnije: nakon što je njihova priča izašla u lokalnim novinama, javio im se još jedan mladić koji je tvrdio da izgleda isto kao oni. Bio je to David Kellman, student s drugog njujorškog fakulteta.
Nakon inzistiranja braće i njihovih obitelji, agencija za posvajanje tada je bila prisiljena otkriti što se zaista dogodilo. Tri brata bili su rijedak slučaj jednojajčanih četvorki, od kojih je najmlađa beba preminula pri rođenju. Umjesto da im pronađu obitelj koja bi ih zajedno usvojila, psihoanalist Peter Neubauer koji je vodio Manhattan’s Child Development Centre odlučio je provesti zloglasan eksperiment kako bi otkrio utječe li na oblikovanje osobe više genetika ili okolina.
Tri brata razdvojena su i posvojena od strane potpuno različitih obitelji, a potom su godinama morali dolaziti u Centar na različite testove kako bi se pratio njihov razvoj. Ispostavilo se da sva trojica imaju vrlo visok IQ, a broj dodirnih točaka bio je golem – čak su i nevinost izgubili u otprilike isto vrijeme.
No, objašnjenje Neubauera kako je njihovo razdvajanje pri rođenju bilo znanstveno opravdano bila je slaba utjeha za mladiće. Iako su bili izvan sebe od sreće što su se ponovo našli, nakon nekog vremena posljedice ranog odvajanja postale su očite. Sva trojica u djetinjstvu su pokazivali vrlo visok stupanj separacijske anksioznosti, zatim i depresije, a kada su progovorili uporno su tvrdili da imaju brata. Njihovo ponovo ujedinjenje nakon gotovo dva desetljeća prekinula je pak tragična vijest – u dobi od 33 godine, nakon borbe s depresijom, Eddy si je oduzeo život, ostavivši iza sebe suprugu i kćerkicu.
Daljnja istraživanja su, očekivano, prekinuta, a preživjela braća Neubauera danas nazivaju “nazi-liječnikom” koji im je oduzeo djetinjstvo i brata. Iako se danas čini bizarno, osamdesetih godina prošloga stoljeća odvajanje blizanaca kod usvajanja bila je uobičajena praksa s objašnjenjem da im treba dati priliku da se “samostalno razviju”. Neubauer je “samo” iskoristio priliku za istraživanje. Do svoje smrti opravdavao je svoj postupak. Štoviše, ispostavilo se da braća nisu bili jedini blizanci nad kojima se vršio isti eksperiment, no imena ostale djece nikada nisu otkrivena.
O neobičnoj životnoj priči trojice mladića sada je snimljen i film, Three Identical Strangers, čija je premijera održana na Sundance festivalu. Na premijeru su došla i dva preživjela brata, Robert i David, prenosi Index.
