Početna SPORT Hajduk živi vječno Torcida slavi 65. rođendan

Hajduk živi vječno

Torcida slavi 65. rođendan

0
Torcida Busovača
Splitska Torcida, navijačka skupina Hajduka sa svim svojim podružnicama diljem svijeta, danas slavi svoj 65. rođendan. Torcida je jedna od najstarijih navijačkih skupina u Europi, osnovana je 28. listopada davne 1950. godine.

Skupinu koja je i do danas zadržala masovnost i utjecaj, osnovali su splitski studenti u Zagrebu, a uoči utakmice s Crvenom Zvezdom 29. listopada te godine.

Torcida je ostala upamćena po proslavi svoje šezdesete godišnjice kada je gotovo čitav grad pod Marjanom u jednoj noći zasjao zahvaljujući desetkama tisuća upaljenih baklji, koje su upalili vjerni navijači na svim neboderima, pa čak i dizalicama i crkvenim tornjevima.

Busovačka Torcida, odnosno Klub navijača Hajduka “Torcida” Busovača, osnovana je prije četiri godine. Danas broji više od 80 članova svih dobnih skupina. Tradicionalno svake godine sudjeluje u organizaciji “Torcida kupa Srednjobosanske županije” i konstantnom odlasku na utakmice svog miljenika na Poljud, što je i osnovna djelatnost Torcide. Uz to se busovačka Torcida istaknula i u humanitarnom radu i pomaganju potrebitih.

Svim Torcidašima diljem svijeta želimo sretnu 65. godišnjicu postojanja.
Redakcija www.grad-busovaca.com portala.


Priča o osnutku Torcide…

Kao što je Hajduk nastao iz dišpeta – kad su se četvorica Splićana, praških studenata zarekli da će njihov klub biti bolji od Sparte i Slavije – tako je splitski inat kumovao i osnutku Torcide, navijačke skupine koja je sebi za cilj postavila bodrenje “najboljeg kluba na svitu i okolici”. Godina je bila 1950. Čekala se odlučujuća utakmica za naslov prvaka države, a na Stari plac dolazila je Crvena zvezda. Nakon pustih godina šampionskog posta “bijeli” su jurišali na titulu. Split je zadnji put slavio prvaka još davne 1929. godine, kad se Hajduk okrunio naslovom prvaka Banovine Hrvatske. Svjetsko prvenstvo, te 1950. godine, igralo se u Brazilu što će, pokazat će se kasnije, imati izravne posljedice na Split i navijače Hajduka. Zbog preuredenja Starog placa u proljetnom dijelu sezone (zbog mundijala igralo se proljeće – jesen) Hajduk je sve utakmice odigrao kao gost i redom nizao uspjehe. Sa pet pobjeda i četiri remija ušao je u drugi dio kad je sve utakmice igrao na svom, sad preuređenom, igralištu.

U stopu je Hajduka pratila Zvezda. Održavali su korak sa “bijelima” ne samo dobrom igrom već i zahvaljujući naklonosti sudaca. Odluka o prvaku trebala je pasti 29. listopada na Starom placu. U najveći derbi oba rivala ušla su sa istim brojem bodova, tek je gol razlika bila na strani Beograđana. Hajduku je titulu donosila samo pobjeda. Znalo se da će igračima, više nego ikada do tada, biti potrebna podrška s tribina. Željelo se, stoga, stvoriti nezaboravnu atmosferu u gradu i na Placu. Svi su živjeli samo za ovu utakmicu, Split i Dalmacija priželjkivali su naslov prvaka države. Dolazak u Split najavili su najžešći navijači “bijelih” iz gradova diljem Dalmacije i Hrvatske. I upravo u toj silnoj euforiji iščekivanja odlučujućeg dvoboja rodila se ideja osnivanja navijačke skupine koja bi organizirano bodrila Hajduka. Potekla je od zagrebačkog studenta Vjenceslava Žuvele. On je u Zagrebu okupio nekoliko stotina Splićana i dalmatinskih studenata koji su za tu utakmicu zajedno došli u Split bodriti “bijele”. Dan prije sudbinskog derbija sa Zvezdom, 28. listopada, navijači su se organizirali i sebe prozvali – Torcida.

Uzor su nam bili brazilski navijači koje smo te godine gledali kako bodre svoje nogometaše na Svjetskom prvenstvu — prisjetio se Ante Dorić. On je uz Žuvelu i još dvojicu sugrađana – Antu Ivaniševića i Antu Valentu – jedan od osnivača Torcide. Na Starom placu se natiskalo oko dvadeset tisuća ljudi, a još najmanje deset tisuća ostalo je vani, osluškujući događanja na terenu. Atmosfera je bila veličanstvena, danima je u gradu vladao veliki šušur. Ali na travnjaku su stvari krenule po zlu. Povela je Zvezda preko Rajka Mitića u 31. minuti. Strepilo se da će Zvezda pokvariti pripremljeno slavlje, pa se za dišpet s tribina navijalo još žešće. Bajdo Vukas izjednačio je u 74. minuti, a veličanstvenu pobjedu Hajduku donio je Božo Broketa četiri minute prije kraja, golom sa 20 metara. Ono što se dogodilo nakon tog pogotka ne može se riječima opisati — ispričao je Dorić.

Oduševljenje zbog pobjede “bijelih” bilo je toliko da je utakmica prekinuta na pet, šest minuta jer su gledatelji provalili u teren. Utakmica je kasnije nastavljena, da bi konačno sa zadnjim znakom suca publika ponovno ušla u igralište. Svi su igrači izneseni na ramenima do svlačionice, a neki od njih do Narodnog trga gdje je slavlje naslova prvaka države – osvojenog bez izgubljene utakmice što je i danas jedinstveni podvig – nastavljeno do jutra. Do tada neviđeno navijanje i fešta nakon utakmice naišlo je na osudu od strane beogradskog tiska i tadašnjeg režima koji su Torcidu optuživali za raspirivanje mržnje među klubovima pa čak i za nacionalizam. Od samog osnutka Torcida, kao najstarija organizirana navijačka skupina u Europi, nastojala je u svom načinu navijanja uvijek unositi nešto novo, nešto posebno. Jednog detalja s početka sedamdesetih prisjetio se Dorić.

– Našao sam se u Londonu 1969. godine. Sjedim u hotelu, san mi sklapa oči, a na televiziji utakmica Tottenham i Arsenal. Tottenham igra u bijele majice i modre hlače. Onako pospan gledam i vidim Hajduka. Gledam tribine, gledatelji u bijelim košuljama, svi u bijelo. Ta slika me duboko impresionirala. Vratio sam se u Split, a dvije godine kasnije 1971. godine igrali smo protiv Olimpije, u zadnjem kolu prvenstva kojeg smo osvojili. Predložim nezaboravnom predsjedniku Titu Kiriginu da za proslavu titule napravimo nešto slično i u Splitu. Preko novina smo pozvali navijače da dođu na utakmicu u bijelim košuljama i, stvarno, drugu nedjelju Stari plac osvane sav u bijelom. Tradicija dolaska na utakmice u bijeloj, Hajdukovoj boji održala se do danas.

SRETAN NAM 65. RODJENDAN
TORCIDA BUSOVAČA
HAJDUK ŽIVI VJEČNO!