Početna BIH Tko je Josip Šimić, i zašto se njime bavi SIPA, Tužiteljstvo i...

Tko je Josip Šimić, i zašto se njime bavi SIPA, Tužiteljstvo i Ministarstvo sigurnosti BiH!?

0
Podijeli objavu
Već nekoliko godina javnost u BiH ima priliku pratiti „rad“ Josipa Šimića. Pažnju na sebe skrenuo je sa 16 otvorenih pisama Draganu Čoviću, gdje ga je optužio za kriminal. I da je Sotona. Uzbuđena bosanska i bošnjačka javnost tako je dobila novog, mlađeg Slavu Kukića.

Krenimo redom.
Josip Šimić je porijeklom iz Kreševa gdje je bio član HDZ BiH. Ne prepoznavajući njegove medijske potencijale, lokalni HDZ je Šimića koristio kao fotografa. Već se tada pričalo da „mali nije baš dobar u glavi“.
Dobar ili ne, Šimić upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu. Nedugo nakon toga izaziva svoj prvi skandal. Pod nejasnim okolnostima, Šimić navodno šalje pismo u Vatikan optužujući profesora za „homoseksualne sklonosti“. Ubrzo nakon toga, biva izbačen sa KBF-a.
Neslavan kraj na KBF-u mu je širom otvorio vrata franjevačke teologije na Nedžarićima koja uvijek vapi za propalim studentima KBF-a.
U Nedžarićima je Šimić primio i svoju prvu dozu političke indoktrinacije. Koliko god je bila mala, za nestabilnog Šimića je bila očito prevelika, pa je već nakon nekoliko tjedana „studiranja“ kod franjevaca poslao svoje prvo otvoreno pismo Draganu Čoviću.
U pismu je prežvakao nekoliko poznatih sarajevskih floskula o lopovu Čoviću koji pomiče korita rijeka, da bi sve to izmiješao sa evanđeljima nakon kojih je došao do jedinstvenog zaključka kako je Čović utjelovljenje Sotone.
Pismo je dobilo veliki odjek a Šimiću se očito dopala medijska pažnja, pa je nastavio pisati otvorena pisma. Ukupno njih 16. Sva identična.
Posljednje pismo nije pobralo ni desetak lajkova, pa je Šimić uvidio da treba promijeniti temu. Počeo je pisati otvorena pisma Fahrudinu Radončiću, papi, Obami, kome je stigao…
Josip Šimić nije ni prva a ni posljednja osoba koja na ovakav način traži medijsku pozornost. Svaki medij ima svoje josipe šimiće koji šalju beskrajna pisma svojih razmišljanja o dnevnopolitičkim događajima. Problem nastaje kada mediji takvima zaista daju prostor.
To se i dogodilo. Odjednom je dobio medijski prostor. Bošnjački mediji željni Hrvata koji će pljuvati po Hrvatima, daju ogroman televizijski i novinski prostor mladom Šimiću koji ga objeručke prihvaća. Nastupa po različitim televizijama iznoseći različite informacije koje je saznao na teologiji ili u novinama. Svoja „saznanja“ potkrjepljuje izmišljenim izvorima iz „obavještajnih službi“ i Biblije.
Vrlo brzo mediji uviđaju da „mali nije baš dobar u glavi“ pa mu zatvaraju vrata svojih kuća. Ali šteta je učinjena. Šimić se već promovirao kao borac protiv organiziranog kriminala, političke korupcije i nemorala.
Posljednji koji su shvatili da „mali nije baš dobar“ bila je Demokratska fronta Željka Komšića koja je Šimiću dala poziciju Predsjednika odbora za etička pitanja.
S pozicije Predsjednika odbora za etička pitanja, i sa fotografijama nastupa na sarajevskim televizijama, Šimić je prikupio zavidan kredibilitet u „određenim krugovima“.
Tu počinju problemi za Šimića.
„Određeni krugovi“ prepoznaju u Šimiću osobu koja će pod svojim imenom objaviti sve informacije koje mu se daju na raspolaganje.
Uslijedio je period u kojem Šimić objavljuje zaista zanimljive informacije koje nije mogao saznati na franjevačkoj teologiji ili dnevnim novinama. Kreće njegov progon Fahrudina Radončića, ali i objavljivanje desetina različitih dokumenata koji inkriminiraju ljude iz Tužiteljstva i kriminalnog podzemlja.
Šimić je pokazao da nema nikakve izgrađene filtere prema laži i istini, te da nije u stanju procijeniti zlonamjerna podvaljivanja od zlonamjernih informiranja. Uskoro je postao osoba preko koje se različiti kriminalci prepucavaju međusobno.
Istovremeno, Šimić je bio autor još jednog čudnog homoseksualnog skandala gdje je, nekim čudom, saznao da je neki svećenik homoseksualac. Otkrivajući ovaj „skandal“ Šimić je objavio i niz poruka koji raskrinkavaju gay svećenika. Posjed poruka je objasnio svojom suradnjom sa „obavještajnim službama“. Ne baš uvjerljivo objašnjenje.
Ovaj period je kratko potrajao jer je Šimić nekako došao i do dokumenata koji upućuju da je Stari most u Mostaru dinamitom srušila Armija BiH.
Bio je to trenutak za osvetu Dnevnog Avaza koji je na naslovnu stranu stavio naslov: „Josip Šimić iz DF-a tvrdi da je časna Armija BiH sušila Stari most“ Skandalozno naravno.
Demokratska fronta je izbacila Šimića iz stranke a vrata medija iz Sarajeva su mu se ovaj put čvrsto zatvorila. I ne samo to, nego je izgubio i dobar dio pratitelja Bošnjaka na svom facebook profilu.
Ipak, Šimić se nastavlja sastajati sa sumnjivim osobama po Sarajevu. Zbog uvijek istog upadljivog odijela koje nosi, Šimić je lako uočljiv u gradu, posebno onima na koje se okomio.
Zbog društva u kojem se kreće, Šimić je postao i dobar način za plasiranje različitih falsifikata. Tko god mu što uvali Šimić to plasira u javnost kao vlastitu „skandaloznu spoznaju“ pa je razumljivo da se u jednom trenutku našao u sukobu između ministra sigurnosti Dragana Mektića i Tužiteljstva.
Mektić, očigledno ne mnogo pametniji od Šimića, saziva pressicu gdje studenta franjevačke teologije i FPN-a Šimića naziva luđakom.
Uskoro Šimića privodi i SIPA zbog distribucije krivotvorenih dokumenata.
Malo je izvjesno da je Šimić nešto krivotvorio. Prije da mu je netko uvalio krivotvorinu pa da vidi što će biti.
Sasvim je izvjesno da Šimić nije stabilna osoba. U ovom slučaju doista je potreban psihijatrijski nalaz. Na žalost, BH društvo i samo „nije baš dobro u glavu“ tako da nije u stanju prepoznati različite nestabilne ličnosti koje krstare medijskim i političkim prostorom.
Sasvim je logično da u ovakvoj Bosni i Hercegovini ovakvi josipi šimići dospijevaju u udarne termine medija, i da se nalaze u unakrsnoj vatri najviših pravosudnih institucija. Umjesto da leže u psihijatrijskim institucijama.
Šimić nije kriv što je takav. Krivi su oni koji takvu osobu iskorištavaju. Netko za promociju svojih političkih svjetonazora, poput franjevačke teologije i Demoratske fronte, netko za par minuta medijske senzacije, netko za obračun sa kriminalnim oponentima a netko za obračun s tužiteljima i ministrima.
Šimić iz svega neće ništa naučiti, i vjerojatno će biti žrtva nekog od onih koji ga zloupotrebljavaju, kao što smo mi svi njegova žrtva.
artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba

Podijeli objavu