Musa i ja se znamo godinama, isto smo godište, puno smo igrali u mlađim reprezentacijama. Imao sam tremu prije prvog nastupa, a stalno me savjetuje Dominiković, kaže Alen Blažević
Ma zaspao sam tek oko tri ujutro, cijelu noć su mi se u glavi vrtjeli filmovi s utakmice, tu vas onda malo pucaju emocije i adrenalin, teško je bilo zaspati – kaže nam dobro raspoloženi Alen Blažević (33) čiji je san poslije Španjolske trajao manje od pet sati, prenosi 24.sata
Već u 8 naši su rukometaši bili na doručku, mi smo pak danas ovaj intervju odradili još prije toga, a u 8.30 naša je ekspedicija krenula prema Kölnu.
– Vjerujem da još nismo svjesni kakvu smo obranu odigrali, tek kada pogledamo videa i napravimo analizu uvjerit ćemo se koliko je to dobro funkcioniralo. Stvarno smo se svi borili od prvog do zadnjeg, klupa je navijala maksimalno, navijači su napravili paklenu atmosferu. Bilo je užitak igrati protiv Španjolaca u ovakvom okruženju.
Hrvatska je opet djelovala jako moćno…
– Od samog početka smo kontrolirali utakmicu, obrana je bila odlična, Šegona golu čudesan, napad je funkcionirao kako treba. Sve nam se poklopilo, srušili smo jednog kvalitetnog suparnika, zasluženo u drugi krug prenijeli četiri važna boda.
Prije početka turnira niste bili među favoritima, sada se brojke na kladionicama polako mijenjaju…
– Da, bili smo u drugom planu, ali ova nam pobjeda sada otvara vrata polufinala. Idemo korak po korak, prvo odraditi kako treba taj drugi krug, onda ćemo se nadati polufinalu. Nema preskakanja stepenica, idemo utakmicu po utakmicu. Istim žarom, istom energijom.
Sada slijedi Brazil…
– Uh, to će biti teško. Da, malo nam se poklopio ždrijeb, ali to ne znači kako nas sada čeka laganica. Francuska, Njemačka i Brazil su neugodni suparnici, svaka će utakmica biti vrlo napeta. Brazil je veliko iznenađenje turnira, Njemačka domaćin, a što tek reći o ovakvim Francuzima? Oni su uvijek fantastični.
Alen Blažević u nekoliko je navrata spomenuo sjajnu atmosferu u Münchenu…
– Ovo je bila prva utakmica otkada smo ovdje da je baš bila paklena atmosfera. Bila je puna dvorana naših navijača, tu su ostali još neki Islanđani i Makedonci, vidio sam kako i oni navijaju za nas. Svaka im čast, neka se takva atmosfera ponovi i u Kölnu.
Hrvatska na ovom turniru igra sjajno, a na vratima briljira – Marin Šego…
– Ma mene to ne čudi, nimalo. Mi smo već tri godine zajedno u klubu, a on ove sezone stvarno rastura. Svoju sjajnu formu s klupskog plana je prenio u reprezentaciju, još se i dodatno podigao. Ma Šego je čudesan, čovjek ‘ubija’.
Vi u obrambenim zadacima sjajno funkcionirate s neumornim Željkom Musom…
– Mi smo prijatelji cijeli život, isto smo godište, zajedno smo prošli sve mlađe reprezentativne selekcije. Puno smo utakmica odigrali u tim mlađim reprezentacija, znamo se dobro, to sada odlično izgleda. Obojica smo ogromni i pokretljivi, dobro se razumijemo na terenu.
Rukometaš mađarskog Szegeda odaje kako važnu ulogu u cijeloj priči ima i naš stožer…
– Prvi put sam pod Linom Červarom prošao cijele pripreme, krenuli smo 20. prosinca, skupa smo već skoro mjesec dana. Bilo je naporno, puno smo radili na taktici, stalno smo trčali, vjerujem da će nam se sve te muke brzo vratiti. Puno nam znači što smo uz nas Igor Vori i Davor Dominiković s kojim se puno savjetujem oko obrane. Ja dugo nisam igrao u ovom našem sistemu, u Mađarskoj većinom igramo španjolski sistem, ali mi oni tu strašno pomažu. I sve je lakše kada uz sebe na klupi imate takve igračke veličine.
Vama je ovo prvo veliko natjecanje u hrvatskom dresu..
– Istina, rekao bih da sam zbog toga u prvoj utakmici imao malu tremu, vidjelo se to na terenu, a i sam sam to osjetio. Mislio sam da sam dovoljno iskusan i stabilan, inače nisam neki tremaš, ali vas obuzme taj osjećaj ponosa kada odjenete hrvatski dres na velikom natjecanju. Vidjelo se da imam tremu, srećom sada je sve kako treba.
Imate i zanimljiv nadimak – Ćiro!?
– Haha, to je moj nadimak još iz djetinjstva, dobio sam ga tamo 90-ih godina kada je Ćiro Blažević bio jako popularan. Imamo isto prezime, pa su me prijatelji još tada nazvali Ćiro, taj nadimak nosim i danas – završio je Blažević.
