Početna Kolumna Radost življenja: Može li se živjeti bez novca?

Radost življenja: Može li se živjeti bez novca?

0
Podijeli objavu

Novac je odavno postao sredstvo življenja i općenito svijesti kod ljudi. Novac ljude čini sretnima, daje im moć, ističe ih u društvu, otvara puteve za mnoge stvari, daje im sigurnost. No, jesmo li se ikada zapitali zašto smo programirani da zarađujemo novac?

Otkad je čovjek u svojoj svijesti stvorio pojam vlasništva, posjedovanja materijalnih stvari, vrijednost svoga života mjeri upravo materijalnim “bogatstvom”. Koliko posjedujem, toliko vrijedim, što je u stvari iluzija jer čovjek u stvarnosti nije sposoban ništa posjedovati. Zemlja je ta koja posjeduje njega, a svi njeni resursi tu su za korištenje, a ne za posjedovanje, što nije isto.

Međutim, čovjek je iluziju posjedovanja pretvorio u svoju stvarnost u kojoj živi. I kada je izmislio novac kao sredstvo razmjene materijalnih dobara, taj novac postao je najveća vrijednost u njegovom životu, bez koje je život nezamisliv. Iako i danas postoje zajednice ljudi koji ne koriste novac, te su zajednice okarakterizirane kao primitivne, dok se pojava i korištenje novca smatra civilizacijskim napretkom.

Bernard Shaw rekao je: “Pohlepa za novcem izvor je svega zla.”

U čovjeku je urođeno ono nešto, nešto neobjašnjivo, nešto tipa „želim još“.  Iako imam previše, želim još, cijeli život idem za novcem, zarađujem, nije mi dosta, želim još, sve moje je usmjereno na novac, kako ga zaraditi, kako ga imati što više. Ne vidjeh da mi život prođe. Potroših ga u želji da zaradim, da imam. I evo. Imam. Ostario sam. Izgradio sam dosta toga. Tek sada vidjeh koliko sam mogao uživati u onome nematerijalnome, u malim sitnicama. Nisam imao vremena ni za svoje roditelje, ni obitelj ni prijatelje. Odgojih djecu prema sebi. Pogrešno. U njima nema ljubavi. Samo novac. Pogriješio sam. Zašto? Pa mogao sam živjeti i bez ovoga svega. S jednom kućom, jednim autom i lijepom zaradom. No, želio sam mnogo više i to me udaljilo od Boga, obitelji. Roditelje sam davno izgubio. Nisam ih viđao. A trebao sam.

Tek sam sada zavidan onome svome susjedu  jedne od mojih nekoliko kuća. Tu sam znao doći ponekada. Ili nikada. Ali uvijek sam im se rugao u sebi kako mogu svi zajedno oko jednoga roštilja biti. Shvatio sam. Bili su zajedno. Družili su se. Shvatio sam da su me svi voljeli zbog moga statusa. Uh, koliko je takvih ljudi bilo. Licemjerje i zavist. Drugi svijet. Biti materijalno bogat je užasna stvar. Biti bogat u srcu vjerojatno je nešto najveće. Ja to ne znam.

Radost je u malim stvarima, naravno da trebamo novac. Ali ne trebamo trčati za njim. Trebamo biti zadovoljni s onoliko koliko nam može biti. Niti previše, niti premalo. Radost je imati roditelje, obitelj i prijatelje. Radost je kad te netko srcem voli. Radost je domovina, mjesto gdje si rođen. Radost je kad se ujutro možeš probuditi sretan.

I da, nije sve u novcu.

 

I.Ć.

Podijeli objavu