Toponim Mladoš usko je povezan za lokalitet u općini Busovača odnosno za svojevrsnu goru koja se nalazi na tromeđi tri srednjobosanske općine (Busovača, Kiseljak i Visoko) s nadmorskom visinom od cca. 850 metara. Stanovnicima Busovače i susjednog Kiseljaka i Fojnice Mladoš je poznatiji kao staro groblje na čijem se lokalitetu susreću tri konfesije – kršćanska, islamska i bogumilska (ili šizmatička) – Crkva bosanska.
Piše: Dario Plavčić / grad-busovaca.com portal
Mladoš…
Točno značenje toponima Mladoš kao svojevrsnog naziva jednog lokaliteta nitko sa sigurnošću ne može reći. Ono što je sigurno jest da je riječ o lokalitetu s burnom i bogatom višestoljetnom poviješću. Riječ je o mjestu koje se nalazi na vrlo povoljnom geografskom položaju s kvalitetnim prirodnim resursima dostojnim za razvoj i život naselja. Kroz svoju dugu povijest, prema tvrdnjama dr. E. Pašalića u knjizi „Antička naselja i komunikacije u BiH“, područje busovačko-kiseljačke (sarajevske) kotline bilo je oduvijek gusto naseljeno. Jasno je vidljivo da arheološki ostaci iz prošlosti, koji su vidljivi svakom posjetitelju, ukazuju na činjenicu da ovaj kraj, pored svega zajedničkog, ima i dosta različitosti. Posebno se to odnosi na vremenski period nastajanja i migracija stanovništva. Područje općine Busovača pa i tako Mladoša kao mjesto u kulturnom pogledu uopće nije zaostajalo za mnogim poznatijim mjestima. Sama pojava nadgrobnih spomenika koji su vezani za najmanje tri konfesije ukazuje da je ovo mjesto kroz svoju dugu povijest predstavljalo vrlo bitno područje za život tadašnjeg stanovništva. To se vidi kroz snažne manifestacije ljudskog duha i stvaralaštva. Očito je da su se društvene formacije i etnički sastav stanovništva mijenjali kroz stoljeća.
Geografske karte (satelit i prometna)
Ono što želim uraditi pisanjem ovog kratkog teksta jest da tragovi minulih vremena ovog dijela Busovače ostanu trajno zapisani te da predanje o vrlo burnoj i zanimljivoj povijesti bude predmet drugim istraživačima koji odluče detaljnije izučiti povijest ovog kraja.
Povod za pisanje ovog teksta je sveta misa za pokoj duša koja je služena jučer (22. srpnja 2018. godine) na ovom lokalitetu. Svetu misu za 70-ak okupljenih vjernika predvodio je župni vikar fra Josip Mihael Matijanić, a uz njega je tu bio i naš Busovljak fra Zvonimir Batista.
Fra Josip Mihael Matijanić i fra Zvonimir Batista – detalji sa svete mise praćene jakim nevremenom
Tri groblja na jednom mjestu uz dvije legende
Katolici se na ovom mjestu sredinom mjeseca srpnja okupljaju godinama. Slavi se sveta misa za pokoj duša ukopanih na ovom groblju. Točan broj osoba katoličke vjeroispovijesti koje su ukopane na ovom mjestu nije poznat. Zna se samo, što je vidljivo i na spomeniku, da je najveći broj ukopan 1866. godine. Ta je godina u povijesti Bosne i Hercegovine zapamćena kao godina kada je donesen bosanski-vilajetski ustav kojim su ova područja zajedno sa Sandžakom ujedinjene u novu upravnu cijenu Bosanski pašaluk. Po nekim usmenim predanjima (legenda) ukop većeg broja vjernika na ovom prostoru povezan je s bolešću „kolera“ – u narodu nazvanom „kuga“. Naime, između 1850. i 1870. godine u nekim krajevima Bosne i Hercegovine kolera je usmrtila dosta ljudi pa se tako gore navedena godina može povezati s ovim grobljem . To je danas nakon mise potvrdio jedan od vjernika kazavši da je upravo takvo predanje čuo od svojih predaka. 
Nadgrobni spomenik u rimokatoličkom groblju
Drugo predanje predstavlja živopisnu pustolovinu vezanu za period osmanlijske okupacije ovih krajeva. Tako jedna legenda kaže da je mlada djevojka (katolkinja) išavši na obližnji izvor zaustavljena i silovana od strane osmanlijskog vojnika. Nakon što se vratila u selo kazala je svojoj obitelji da je silovana, a oni odmah odlučiše da ubiju vojnika. To su na koncu i učinili te nakon toga, zbog straha od progona, napustili selo i zaputili se prema današnjem naselju Gojevići i Otigošće na području općine Fojnica. Najbrojnija obitelj iz sela Mladoš koja je napustila taj kraj bila je, prema ovoj legendi, obitelj Miličević. Dokaz tomu je i tragično stradali fra Nikica Miličević koji je prema ovom kazivanju nosio nadimak „Mladošak“. Dalje se u ovom predanju navodi kako je u napušteno selo došao niz pravoslavnih obitelji s područja Hercegovine i tu se naselio. Ponajviše je bilo pripadnika obitelji Vanovac te nešto manje Bencun. Vanovcima je slava bila Jovandan, a nešto više informacija, koji u određenoj mjeri potvrđuju ovo predanje, dostupno je u parohiji Kralupi kod Visokog. Tu se navodi da je obitelj Vanović nesumnjivo potekla od Vanovaca. Navodi se da su se doselili sa Mladoša u Radovlji (oblast oko rječice Radovlje i planine Kondžilo) u Zimču. Godine 1927. pri popisu i ispitivanju kuća u selu Mladoš zabilježene su dvije kuće Vanovaca. U spomenutim podacima parohije Kralupi navodi se da im prezime potiče od uzrečice van-de, umjesto ovamo de.
Detalji sa pravoslavnog groblja
Ono što je točno jest da se na pravoslavnom groblju koje se nalazi odmah uz katoličko nalazi oko dvadesetak nadgrobnih spomenika na kojima su ispisane godine smrti, a po onom vidljivom riječ je o godinama s konca 19. i cijelog 20. stoljeća. U katoličkom groblju nalazi se nešto manje nadgrobnih spomenika odnosno većina njih je uništena uslijed vremenskih neprilika tijekom stoljeća. Negdje oko 20-ak komada takvih spomenika je vidljivo golim okom, a samo jedan spomenik je nešto očuvaniji i na njemu stoji isklesana 1927. godina. Ostali spomenici su znatno stariji, a na sebi imaju iscrtane križeve.
Ostaci katoličkih nadgrobnih spomenika
Treće groblje, ono bogumilsko (ili šizmatičko) i u narodu poznato kao ‘stećci’, nalazi se nešto niže u odnosu na katoličko i pravoslavno. Vremenom je kao i katoličko dosta stradalo, a vidljivo je samo nekoliko stećaka dosta velikih dimenzija. Na njima nema ili se ne vide pisani tragovi. Izrađeni su od materijala koji najviše podsjeća na šljunak. Točan broj stećaka sa sigurnošću se ne može reći, no sigurno je da ih ima više od deset. 
Detalji sa bogumilskog (ili šizmatičkog) groblja
Dvjestotinjak metara iznad stećaka u obližnjem šumarku nalazi se i malo islamsko groblje – mezarje. U mezarju se nalazi dosta nadgrobnih spomenika s natpisima na arapskom jeziku. Prisustvo tadašnje tri religije (rimokatolička, pravoslavna i islamska) dokaz je da je ovo područje itekako bilo atraktivno te da su na tom području živjeli pripadnici svih u to vrijeme prisutnih religija u Bosni.
Službeni podaci
Ono što je službeno i za što postoji pisani trag jest da je na ovom području i u obližnjim selima u 20. stoljeću živio određen broj katolika. Prema službenim podacima matice krštenih župe Fojnica 1790-tih na Mladošu su živjele obitelji Bagarić i Jurić. Početkom 19. stoljeća spominje se i prezime Jazičić/Jezičić (moguće današnji Jazildžići/Jezildžići). U matici krštenih uspjeli smo pronaći i prezime Miličević te prezime Zec. Po narodnom predanju, a za što nemamo službene podatke, na ovom području živjele su obitelji Kegelj i Katava. Danas selo Mladoš nema stanovnika. Najčešće se mogu vidjeti i susresti oni koji dođu na izlet ili nešto ljudi okupljenih oko žega – ‘peći’ za pravljenje ćumura. Upravo jedna takva se nalazi tik uz sva tri groblja.
Tekst ću završiti uz poziv za sve one koji imaju nekih podataka, saznanja i usmene predaje o ovom kraju i povijesti groblja i sela Mladoš da nam to jave na našu Facebook stranicu ili na email [email protected] kako bi to mogli dopisati u ovaj tekst i sačuvati od zaborava.
Napomena: Podaci u tekstu prikupljeni su manjim dijelom u knjigama, a većim dijelom se to odnosi na Internet informacije te usmena predanja danas živih ljudi. Unaprijed se ispred redakcije portala ispričavam ako su neki podaci djelomično ili u potpunosti netočni.
