Ako netko u Njemačkoj ne želi plaćati crkveni porez, već nekoliko godina iz Crkve može istupiti. No, mnogi koji se odluče na takav čin možda nisu niti svjesni pravnih posljedica istupanja iz Crkve…
Naime, svi oni koji istupe iz Crkve ostaju bez brojnih ‘prava’. Iz župnog ureda župe sv. Ante Padovanskog u Busovači kazali su kako je župni ured kroz protekli period dobio nekoliko službenih dopisa o istupanju bivših župljana iz Crkve:
“Kroz protekli period dobili smo nekoliko službenih dopisa o istupanju naših bivših župljana iz Katoličke Crkve u inozemstvu. S obzirom na to da dotični vjerojatno ne dolaze u crkvu, molimo vas da ih upozorite da s istupanjem iz Crkve gube i sva prava kao što su sakramenti, obredi ukopa ili kumstva na sakramentima.”
Hrvatski katolici Stuttgarta potrudili su se prevesti Dekret Njemačke biskupske konferencije na tu temu.
Opći dekret Njemačke biskupske konferencije o istupanju iz Crkve
I. Zbog sekulariziranja crkvenih dobara njemačke su države bile obvezne na materijalnu nadoknadu Crkvi. U 19. stoljeću te su se obveze promijenile i uvelo se plaćanje crkvenoga poreza. Njime danas vjernici osobno plaćaju doprinose za crkvene potrebe. Da bi se ostvarilo i jamčilo osnovno pravo vjerske slobode, da se nitko protiv svoje volje ne vodi kao član Crkve, stvorena je mogućnost da se civilno pravno proglasi ‘istupanje iz Crkve.’
Čin istupanja iz Crkve pred nadležnim civilnim uredom predstavlja javni čin namjernog i samovoljnog distanciranja od Crkve i tešku povredu prema kršćanskoj zajednici. Onaj tko se pred nadležnim civilnim uredom iz nekih razloga ipak izjasni da želi istupiti iz Crkve, time krši obvezu čuvanja zajedništva s Crkvom (c. 209 §1 CIC) i obvezu plaćanja financijskih doprinosa Crkvi, kako bi ona mogla izvršavati svoje zadaće (c. 222 §1 CIC i. V. m. c. 1263 CIC).
II. Proglašenje izlaska iz Crkve brine Crkvu i ponukalo ju je na to da se osobi, koja se izjasnila da želi istupiti iz Crkve, uskrati pastoralna skrb.
Proglašenje istupanja iz Crkve ima sljedeće pravne posljedice:
1. Osoba koja je istupila iz Crkve
• ne smije primiti sakramente ispovijedi, pričesti, krizme (potvrde) i bolesničkog pomazanja – osim u smrtnoj opasnosti,
• ne može raditi u crkvenoj službi, niti obnašati funkcije u Crkvi,
• ne može biti krsni, niti krizmani kum,
• ne može biti član župnog, niti biskupijskog vijeća,
• gubi aktivno i pasivno pravo glasa u Crkvi,
• ne može biti član u javnim crkvenim udrugama.
2. Da bi osoba koja je istupila iz Crkve mogla dobiti dopuštenje za crkveno vjenčanje dozvolu mora dobiti od strane mjesnog ordinarija. Ono zahtijeva obećanje o očuvanju vjere i katolički odgoj djece.
3. U slučaju da osoba koja je istupila iz Crkve prije smrti ne pokaže nikakav znak pokajanja, može joj se uskratiti crkveni pogreb.
4. U slučaju da je osoba u crkvenoj službi, na snagu stupaju zakonom propisane crkvene mjere.
5. U slučaju da je osoba vršila crkvenu službu, mora se opozvati crkvena punomoć.
6. Crkveni autoritet poziva onoga, koji je istupio iz Crkve, na razgovor s ciljem njegovoga ponovnog pristupanja Crkvi. Cilj je ponovno pomirenje s Crkvom i povratak punom korištenju prava i obveza. Ako se iz reakcije vjernika, koji je istupio iz Crkve, može zaključiti čin raskola, hereze ili apostazije, ordinarij će poduzeti odgovarajuće mjere.
Pastoralni dopis osobi koja je istupila iz Crkve, neposredno nakon proglašenja istupanja, iz Crkve i razgovor nemaju svrhu odgađanja navedenoga.
U Bresgau, 17. rujna 2012.
Nadbiskup Dr. Robert Zollitsch,
Predsjednik Njemačke biskupske konferencije
