Vedran Drmać iz Kreševa mlad je i uspješan čovjek. Izgrađene osobnosti, uporan u svojim namjerama. Ambiciozan i gladan uspjeha. Apsolvent je Kineziološkom fakultetu u Mostaru. Trener fitnessa za žene, osobni trener, body builder i budući profesor tjelesnog odgoja. Unatoč životnim okolnostima koje su mu, nerjetko, servirale isključivo ono loše; Vedran je odlučio hrabro se boriti. Odlučio je svoju sreću pronaći na putu koji , kako latinska izreka kaže, je trnovit – ali vodi do zvijezda!
Srednjoškolac s velikom tugom i praznim domom
Sedam godina unatrag, Vedranovi otac i majka su poginulli.
„Bili su na Brusnici. Dan je bio sunčan. Radio sam na gradilištu , tek par stotina udaljenom od mjesta na kojem su kampirali. Mjesta koje je, na koncu i bilo njihovo posljednje odredište. Odjednom su počele sijevati munje sa svih strana… Od buke gromova jedva sam pratio prazan zvuk poziva na koji nikada nisam dobio odgovor. Tek konstantno ritmično zvono svake tri sekudne ,i kraj poziva. Nisu se javljali. Bio sam zabrinut, ali nisam mogao niti pomisilti što se, uistinu dogodilo“, prisjeća se Vedran.
Jedna od silnih munja tog dana – ugasila je zauvijek živote Vedranovih roditelja.
“Pronašli su ih ispod drveta. Tu gdje su potražili sklonište“.
Otac je bio 60% ratni vojni invalid, ranjen u ruku i nogu. Bili su radnička obitelj koja je znala cijeniti svaki novčić.
Vedran je bio tek nestašni srednjoškolac. Srednjoškolac s velikom tugom i praznim domom.
„Bilo je jako teško ,osobito prvih dana. Uskoro je sestra došla s obitelji živjeti u rodnu kuću. Bila je moja ruka spasa. Bez nje i bez strica – danas ne bih bio čovjek koji jesam“, dodaje Vedran.
Cijelog života bio je sportski aktivan. Kako tvrdi – to ga je i spasilo.
Nakon završetka srednje škole upisao je fakultet Kineziologije u Mostaru. Kao student , svoje obveze izvršava na vrijeme. Izuzetno odgovorno. Dobitnik je Dekanove nagrade za najboljeg studenta.
Trenutno radi kao učitelj fitnessa, a velika ljubav mu je body building.
Sport kao ljubav, kao hrana za duh
„Kao Body builder išao sam na brojna natjecanja. Bio sam drugi na Međunarodnom natjecanju u Bihaću , a trenutno pauziram zbog ozljede leđa“, govori za Dnevnik.ba Vedran.
Naime, u Rujnu prošle godine, pritisnut obvezama i ubrzanim ritmom života doživio je prometnu nezgodu od koje se još uvijek oporavlja. Žurio je s jednog posla na drugi – i platio cijenu. Srećom, trajnih posljedica neće biti.
Vedran je s kolegom otvorio Univerzalnu školu sporta za djecu u rodnom Kreševu. Njegov životni ritam, disciplinu i upornost teško je pronaću u pojedincu. Studentske obveze izvršava radnim danima u Mostaru, gdje je zaposlen u jednoj od teretana, a vikende provodi kući. U Kiseljaku vodi fitness za žene, a u Kreševu je vikendom trener u Univerzalnoj školi sporta.
„Kroz život me najviše motiviralo to što sam bio gladan uspjeha, a znao sam da nemam nikoga iza leđa. Nisam htio biti tek jedan od radnika u nizu. Htio sam biti više. Ostvariti svoje snove. Znati da radim ono što volim“, nastavlja.
„Planiram završiti fakultet. U siječnju iduće godine počinjem stažirati u jednoj od škola. Nadam se ostvarenju stalnog poslovnog odnosa“.
Nema namjeru otići jer smatra da je uz puno volje i truda , uspjeh moguć i u BiH.
„Ponekad razmišljam o ljudima koji odlaze, u jednu ruku ih razumijem, ali ne mogu se oteti dojmu da se, jednostavno, nisu dovoljno borili. Dosta razmišljam, ali moj stav se ne mijenja – ovdje se može lijepo živjeti“, zaključuje.
O Body buildingu priča sa sjajem u očima.
„To je ljubav. Način života jednog body buildera zahtjeva mnogo odricanja, discipline i samokontrole. Upornost i volja su sve. Natjecanja se održavaju u Proljeće i Jesen, a pripreme traju tri mjeseca. Treninzi i rigorozan način prehrane iziskuju potpunu predanost sportu“, govori Vedran.
Zbog ozljede na leđima nije mogao ići na proljetno natjecanje, ali se uveliko priprema za Jesen.
Za sebe kaže kako nikada nije htio odustati. Veoma je religiozan.
„Uvijek prije spavanja se zahvalim Bogu. Mnogo mi znači vjera u životu. Vjera me spasila. Vjera u Boga, vjera u samoga sebe i u dobre ljude. U istinske vrijednosti; rad, trud i poštenje. Samo pravi put vodi do uspjeha. Samo pravi put je trnovit, i samo pravi ljudi – biraju pravi put!“, zaključuje.
J. Brnada / Dnevnik.ba
