Ovo je pismo jedne mame čije je sedmogodišnje dijete krenulo u školu. U pismu se osvrnula na ono što ju trenutno muči i brine,ali i čemu se čudi, a to su preteške torbe školaraca s mnoštvom knjiga i bilježnica, koje opterećuju njihova leđa i kralježnicu do te mjere da stvaraju potencijalno opasne zdravstvene situacije. Pismo prenosimo u cijelosti:
Dragi Vi koji odlučujete o knjigama za osnovnoškolsko obrazovanje, da Vas pitam nešto,
jeste li ikada izvagali torbu jednog sedmogodišnjaka? Ja jesam. 4 kilograma i 100 grama. Za 4 školska sata taj dan. Razumijem Vašu potrebu da štancate što više knjiga da bi mi roditelji njih kupovali, a djeca po njima šarala, crtala, rezala, lijepila. I dogodine ih ne možeš nikome dati jer su ispisane, išarane, izlijepljene.
Ako Vam nije problem razmislite da možda ubuduće imaju jednu knjigu, pa je vi naplatite četverostruko ako treba, ali brate mili da dijete od 20 kilograma svoje težine nosi torbu od 4 kilograma graniči s ludošću. Evo zamislite da svako jutro umjesto aktovke koju nosite na posao ponesete vreću brašna od 25 kilograma. To bi prema vašoj težini jednako odgovaralo kao što torba od 4 kilograma odgovara sedmogodišnjaku. I naravno, ne zaboravite tu vreću i vratiti s posla. I tako 5 dana u tjednu. Ili da ja razmišljam hoću li mu staviti čokoladicu ili sendvič, šta manje teži?
Čemu 4 knjige iz hrvatskog jezika? Čemu dvije iz vjeronauka? Ne zaboravimo da svaki predmet povlači i bilježnicu sa sobom. Onda dijete osim 10 knjiga još treba imati i 4 bilježnice za 4 školska sata. Čemu? Da sutra ima problema s kralježnicom i ravnotežom? Da ga svako jutro tovarim torbom kao što se magarci tovare samarom, jer vjerovali ili ne, sam ju ne može podići. Ili da onoj mami što svako jutro nosi svojoj kćerki torbu u školu jer je ne može gledati kako se pati, objasnite čemu tolike knjige? Imamo previše fizioterapeuta pa im osiguravate posao?
Evo, ja kao majka zaista ne razumijem. Shvaćam da se nikada nećemo vratiti na ljepotu Bukvara, ali si uzimam za pravo kao majka, da Vas prozovem, jer ni u jednom trenutku stvaranja programa za osnovnoškolsko obrazovanje niste razmislili o onima koji će nositi torbu s vašim knjigama. Ali ja mislim. (Drukčiji radio)
