Pismo jednog Bosanca njegovoj majci o životu u Njemačkoj, postalo je pravi hit. Pismo je preuzeto s portala Buka i prenosimo ga i cijelosti:
Draga majko, voz je stigao u Njemačku i sa njim ja. Spavao sam sinoć na stanici, ali ne brini. Ljeto je i nisam nazebao. Znam da se sekiraš ali nemoj kad ti ja velim. Ovdje je sve normalno što je kod nas nenormalno. Ljudi hodaju k’o muhe bez glave i kao da sva’ko svakoga zna. A kako i ne bi, kad je pola Juge ovdje na stanici. Brzo ću se snaći i dobiti posao. Kažu sve se završi u dva do tri dana. Stalno gazde dolaze i probiru kome koji zanatlija treba. Jedan je danas pitao za mene, ali uvjet je da sam nađem stan. Nisam pristao, a i kako ću kada ne znam ovaj jezik. Sreo sam Mehagu Azrinog. Znaš onoga što smo zajedno Avdi izlijevali ploču ispod Trebevića. Pa reče mi da njegov šura ima neka poznanstva i da neće biti problem za nas. Samo eto da se strpimo koji dan. Ništa ne brini znaš da ću se ja snaći. Kako ti ono kažeš ”Mog Ahmu da iz aviona u prašumu baciš, on bi se na noge dočekao.”
Pozdravi mi brata i reci da mora slušati. Nek’ se strpi još jednu godinu dok ne završi školu, a do tada ću ja ovdje uvelike poznat biti. Pa će ga bruder povući kod sebe u Njemačku. Ako Selma navrati kroz mahalu reci joj otišao Ahmo, dobio pos’o stalni. Ništa ne govori ni gdje ni koji posao nek’ malo vidi kako je bez Ahme. Navikla ona da ja vazda nju zovem pod prozore i tražim. Pa se malo ufurala. A godilo joj kad je Nijaz dolazio prošlo ljeto. Vod’o je on čas na planinu, čas na more i još išli gledati nekakvu predstavu u pozorište. Tol’ko se ufurala da je počela glumiti balerinu. Ih lova svugdje belaj pravi. Lako je Nijazu biti mangup. Šana majka, par puta u godini i onda hadžija po mahali. Hajd ti brale zavrni rukave pa sa svojih deset nokata zaradi. Jest malo morgen bi onda mog’o po moru skakati. Neg’ bi tko i ja šet’o Ferhadijom i maho rukama. Sjeo na klupu i gledao u nebo, a ne po nekakvim elitnim kafanama baz’o. Al šta’š takve naše cure vole. Misle da su uz njih dame, a oni gospode ni u snovima nisu vidjeli. Sve klošar do klošara, a ovamo mangupe glume. Odoh sad sa Mehagom do tog glavnog da vidim ima li mjesto za mene pa ću ti napisati kasnije kako sve prođe. Samo se ti moja stara ne brini snaći će se Ahmo k’o i uvijek.
Sijeda moja, evo prošlo je prvih sedam dana pa da završim ovo pismo i da ti šaljem. Stavili su me na jedno gradilište. Pravi se kažu robna kuća. Kol’ki su joj temelji haman će biti veća od naše Sarajke jedno tri puta. I nek’ bude meni drago, jer će biti i posla više. Nije naporno. Dan je dug i počnemo raditi zorom pa dok ne smrkne. Sve je uredno plaćeno i računaju prekovremene. Ih, ja ih imam najviše k’o kad sam k’o sivonja zapeo da nam što više zaradim. I sve mislim kako ću ja svojoj sijedoj kupiti novi šporet. Onaj sa čet’ri plate da se ne mora kuhati ljeti ložeći Smederevac. Štekam ja kako si mi kazala pare i svega će Ahmo kupiti. Pa ćemo i mi malo na more noge da skvasimo.
Nekada ti noću ne mogu da zaspim, pa se misli baš k’o pčele roje. Nedostaje mi ona moja klapa kraj granapa. Nedostaje mi mahala i lavež avlijanera. Nedostaje mi šljivik i tvoj čaj od dunje. I soba se nekad napuni mirisa čaršije. Gledam neki dan ljude u redu pa se nasmijem onako sam u sebi. Podsjeti me na Aišinu pekaru dok smo čekali samune za iftar. Ovdje ti nitko nikome ne ide. Nemaju oni ni vremena a i ne drže ti do nekih običaja. Ovdje se drugačije čovjek cijeni. Sva’ko se brate o svom jadu zabavio. Gledam djecu po parkovima samo što im šnjure još oko vrata nisu svezali. Zaboravit će trčati. Nemaju oni pojma kako se igra žmire po mahali, nit care care govedare, nit eberečke ebertude, a kamo li pola cijelo. Svi imaju svoje biciklo i slomiše se da ga nauče voziti i to sa pomoćnim. Pa se sjetih Alme i njezinog Ponija i naših poderanih koljena dok smo učili voziti. Sjetim se ja svega pa me baš neka ljepota obuzme. Šaljem ti sliku da vidiš da nisam smrš’o već pravi momak. Pare ti ne smijem staviti u kovertu već ću poslati po nekom tko prvi krene. Ne vjerujem ja onom našem poštaru to ako napipa da nešto sem pisma ima dobit će noge i ‘ko zna gdje će završiti. Poslat ću ti i kave sirove da je ispečeš u bašči. I zovni kone pa ih onako sa merakom počasti od Ahme. Eto sijeda moja, pozdravlja te tvoj sin i misli na tebe. Čuvaj buraza, a neka i on tebe pripazi inače nikad neće Njemačke vidjeti.
Voli te tvoj sin Ahmo.
