spot_img
spot_img
Petak, 29 ožujka, 2024

Papa Franjo otkrio: Međugorje mi je u srcu. Spasio sam ga!

Kongregacija za nauk vjere, na temelju tolikih lažnih vijesti, već je okarakterizirala Međugorje kao problem. Ali ja sam poslao mons. Hosera jer vjerujem da su plodovi jasni i da ih ima mnogo

Spasio sam Međugorje… Međugorje je u mome srcu”, riječi su pape Franje koje su se munjevitom brzinom ovih dana prenijele internetom i društvenim mrežama nakon što ih je objavila Talijanka Chiara Amirante (52), utemeljiteljica i predsjednica zajednice Nuovi Orizzonti (Novi obzori) i savjetnica Papinskog vijeća za novu evangelizaciju.

– Ne znam kojom me zaslugom papa Ivan Pavao II. tada imenovao savjetnicom Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika, a sada i za Sinodu, no tako sam dobila priliku razgovarati s papom Franjom. Otišla sam razgovarati s njim jer sam znala da su vijesti o Međugorju koje dolaze u Vatikan neistinite i do pape su došle glasine da se broj ukazanja popeo i do 76.000, što je navelo papu da misli da naša Gospa svaki dan upućuje razne poruke vidiocima – kaže Chiara Amirante, a prenosi portal Međugorje-info.

Rezultati komisije Rekla je papi da je istina da su do danas upućene 682 poruke te da shvaća da je zbunjujuće saznanje da Gospa svake minute upućuje razne poruke, što nije točno.

– Papa mi je zatim rekao nekoliko pozitivnih činjenica o Međugorju te sljedeće: “Chiara, vidite, ja sam spasio Međugorje jer je Kongregacija za nauk vjere, na temelju tolikih lažnih vijesti, Međugorje već okarakterizirala kao problem. Ja sam spasio Međugorje, Međugorje je u mome srcu, poslao sam mons. Hosera jer vjerujem da su plodovi jasni i da ih ima mnogo, a to sam rekao i na konferenciji za novine. Može se reći da je Međugorje u mome srcu i nisam shvatio da je afirmacija koju sam izrekao u svoje ime, a koja je došla iz krivih izvora, primljena tako snažno. Stalo mi je do Međugorja i zato nastavljam dalje sa svojim izaslanikom da bih očuvao sve ono što je lijepo u Međugorju” – prenosi papine riječi Chiara Amirante dodajući da joj papa dao blagoslov da ih prenese javnosti.

Večernji list pisao je lani upravo o tome kako je papa Franjo 2015. zaustavio slamanje Međugorja. Otkrio je to sam papa, kako sada i potvrđuje, u razgovoru s novinarima u zrakoplovu kojim se vraćao iz Fatime u Rim, a iz kojega su izvučeni i “prepakirani” samo najpikantniji dijelovi, kako bi se upotrijebili kao argumenti da je papa Franjo isključivo i izričito protiv međugorskog fenomena.

– Krajem 2013. i početkom 2014. primio sam rezultate komisije kardinala Ruinija. U komisiji su bili dobri teolozi, biskupi, kardinali… ali baš dobri. Vrlo dobri. Kao i komisija. Ruinijevo izvješće bilo je vrlo, vrlo dobro. Zatim su u Kongregaciji za nauk vjere bile dvojbe, a Kongregacija je osudila mogućnost da se pošalje sva dokumentacija svakom od članova Feria Quarta (jednomjesečni sastanak u Kongregaciji za nauk vjere koja raspravlja o aktualnim slučajevima – op.), čak i onu koja se činila suprotnom Ruinijevu izvješću. Primio sam obavijest, sjećam se da je bila subota navečer, kasno navečer… i nije se činilo ispravnim. Bilo je to kao da stavljam na dražbu, oprostite mi na toj riječi, Ruinijevo izvješće koje je bilo jako dobro. U nedjeljno jutro prefekt je primio pismo od mene da umjesto da ih šalju u Feria Quarta, oni meni osobno pošalju mišljenja – rekao je tada papa u zrakoplovu otkrivši kako je, zapravo, spasio Međugorje od protivnika, među kojima su bili najistaknutiji bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Muller i biskup mostarsko-duvanjski mons. Ratko Perić.

Vatikan preuzeo upravljanje

Nedugo nakon toga poznati vatikanist Andrea Torinelli objavio je rezultate rada komisije kardinala Ruinija, koji su otkrili da bi prvih sedam dana međugorskih ukazanja moglo biti priznato, a ostala će se dalje nastaviti razmatrati. Nakon toga papa Franjo šalje mons. Henryka Hosera kao svoga posebnog izaslanika da izvidi pastoralne potrebe, a kasnije i kao apostolskog vizitatora za župu Međugorje, čime je Vatikan izravno preuzeo upravljanje Međugorjem.

Inače, Chiara Amirante, kao utemeljiteljica i predsjednica zajednice Novi obzori, odavno je sve svoje zalaganje usmjerila na područje socijalne bijede te, kako piše u njezinoj biografiji, njezina utemeljiteljska karizma ima snažnu poruku nade koju treba davati cijelom svijetu: nositi radost Uskrsnuloga u pakao čovječanstva.

Za njezin rad 2003. rimski gradonačelnik Walter Veltroni dodijelio joj je nagradu “Premio Campidoglio”. Papa Ivan Pavao II. imenovao je Chiaru Amirante savjetnicom Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika, a papa Benedikt XVI. imenovao ju je savjetnicom Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije. Zalaganje Novih obzora prostire se na raznim područjima: u 174 centra za prihvat i odgoj, 152 tima za pomoć, pet “Utvrda Nebo u nastajanju”, više od 250.000 „vitezova svjetla“ zauzetih da u svijetu pronose “revoluciju ljubavi”.

Englez u Malaviju napravio “Međugorje”

Dva geografski i u svakom drugom pogledu identična i povezana mjesta na planetu prava su rijetkost. Takav je slučaj s hercegovačkim mjestom Međugorjem i s državom Malavi u južnoj Africi. Naime, u toj državi sagrađena je replika međugorske crkve svetog Jakova i brda Križevac. Tony Smith, poduzetnik iz Engleske, učenik Međugorja, prije petnaestak godina osjetio je da Gospa od njega traži da podigne repliku međugorske crkve u Engleskoj za sve one ljude koji ne mogu ondje otići. Koliko se god trudio, nikako nije uspijevao pronaći odgovarajuće brdo za Križevac. A onda je jedne večeri u svom srcu čuo da to treba napraviti u Malaviju za sve one ljude koji ne mogu ondje otići. Tako je realizirana replika Križevca i međugorske crkve u toj afričkoj državi. Njira Ya Mtanda (Križni put) otvorena je u rujnu 2004. godine. A crkva je bila posvećena 5. kolovoza 2006., na dan kada je Marija navela rođendan međugorski vidiocima. Inače, država Malavi graniči na sjeveru s Tanzanijom, na zapadu sa Zambijom te na jugozapadu i istoku s Mozambikom. Izdužena je oko 500 km u smjeru sjever – jug, a velik dio istočne granice čini jezero Malawi, dio velikog tektonskog jarka. Do 1964. Malavi je bio britanska kolonija pod imenom Nyasaland. U prvih trideset godina neovisnosti zemljom je vladao prozapadni i autoritarni Hastings Banda, a 1994. održani su višestranački izbori za predsjednika i parlament na kojima je izgubio vlast. Riječ je o siromašnoj državi sa samo 15 posto katolika. (mmb)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti