Dok čitava država gubi stanovnike, a oni koji ostaju uglavnom zbog posla sele u gradove, sela su manje više osuđena na propast zbog nedostatka posla, uvjeta za život, osnovne infrastrukture, škola…
Jedno od takvih, u kojem je prije rata živjelo nekoliko stotina ljudi je i novotravničko naselje Djakovići, u kojem danas slovom i brojkom tijekom cijele godine živi šest ljudi.
Kakav je život bez dućana, kafića, škole.. zna i Ivan Čorić zvani Cunija, koji od poslije rata sam živi u obiteljskoj kući.
Težak je život na selu i gdje imaju svi uvjeti, kamoli ovako. Većina ljudi iz sela trbuhom za kruhom je otišla u dijasporu, pa selo oživi uglavnom ljeti kad se svi okupimo, rekao je Čorić.
Čorić se sam brine o više od 40 ovaca, nekoliko konja, svinja i kokoški, na imanju kojeg se ne bi postidjelo ni neka slavonska.
Do prije godinu, dvije selo je bilo bez struje, na koju su čekali skoro 20 godina od rata, iako se nalaze samo par kilometara od grada, pa im je život u 20-tak obnovljenih kuća, od 70 koliko ih je bilo prije rata, sada ipak malo lakši.
Lakše je podnijeti zimu sada, možemo se družiti navečer i skratiti duge zimske noći, kazao je Čorić.
Zanimljivo je, kažu, da je od šest stalnih stanovnika čak pet neženja.
Imamo čak pet neženja u selu, slučajno ili ne ne znam, ali današnje djevojke baš i neće na selo, kazala su trojica neženja koje smo zatekli u selu, dodajući u šali kako bi im pomogla jedino TV emisija „Ljubav je na selu“.
