spot_img
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Obitelj na prvom mjestu

Nekako s proljeća 1992. godine, na valovima radio Busovače, neumorni glas naše Davorke je pozivao puk da pokaže humanost i dođe kod hotela Tisa dočekati prepune autobuse izbjeglica iz Jajca.

Moj tata je vozio jedan od tih autobusa, mi smo se u kući lomili koga je bolje uzeti, ljude s malom djecom ili neke nemoćne starce…to su bile prve kolone izbjeglih i prognanih Hrvata, kasnije su dolazili iz Zenice, Travnika, Sarajeva… bili su mokri, čekali bi danima na nekim punktovima, spavali u sportskim dvoranama, tužni, nemoćni, iscrpljeni i gladni… iza njih je ostao porušeni zid života koji su decenijama gradili i podizali svojim žuljevima i odricanjima…

kad sam prvi put vidjela Ivu Kokalovića, sve bih prije pomislila nego da je čovjek nekakva izbjeglica…imao je crno vojničko odijelo, maramu preko čela, 100 kila mišićne mase i pogled pun nekog ponosa i srdžbe…bilo mi je žao svih ljudi iz Jajca, a bila sam sretna da je Kokalović došao i da smo na istoj strani, manje sam se bojala svih ofanziva, artiljerije i pješadije…ulijevao je sigurnost i godinama poslije dok je bio zaštitar u diskotekama, na ulici, u gradu gdje god dođe…

danas kraljevski grad Jajce slavi svoju slobodu i svoj rođendan, dan kad se prvi put pominje u dubrovačkim knjigama…Jajce je jedan od ponosa naše hrvatske nacije i kraljevski je podnosio sve okupacije i križeve koji su mu lomili bedeme i kosti…Ivo je, na sreću moje Busovače ostao ovdje i rodio pet sinova, dječaka koji sudjeluju u bilu našeg grada, kroz folklor, šport, ministriranje na misi…

svi lijepi, hrabri i ponosni, imaju na koga…žao mi je što je tad pao grad, ali sam sretna da je Ivo tad došao baš u Busovaču, još mi je draže da je ovdje i ostao!

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti

LM