Prije točno dva mjeseca Novotravničanin Gabrijel Trbara zadobio je teške ozljede u požaru koji je izbio pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima u travničkoj bolnici, od čijih je posljedica preminuo 27. travnja na UKC-u u Sarajevu. Ovaj slučaj je potresao cijelu regiju, a dan nakon Gabrijelove smrti mnoštvo njegovih sugrađana okupilo se na Gradskom trgu tražeći otkrivanje odgovornih za tragediju.
Podsjećamo, dežurno osoblje travničke bolnice 19. travnja obavijestilo je PU Travnik da je navedeni pacijent zadobio teške ozljede nakon “samozapaljenja”. No, njegova obitelj tvrdi da je Trbara bio zavezan dvostrukim kaiševima za krevet, “zapaljen i ostavljen da gori”. Obitelj tvrdi i da su sklonjeni svi dokazi, a prostorija okrečena.
Istraga je i dalje u tijeku, za Drukčiji radio je potvrđeno u Kantonalnom tužiteljstvu.
Tužiteljstvo vrši dodatne provjere, dodatno se saslušavaju svjedoci, bit će naređena odgovarajuća vještačenja kako bi se utvrdile sve okolnosti pod kojima se odvio događaj i kako bi se u konačnosti utvrdilo da li postoje propusti osoblja bolnice u Travniku, te nakon što se izvrše sve provjere u ovom slučaju, postupajući tužitelj će donijeti konačnu odluku.
Iz bolnice su više puta istaknuli kako ne znaju što je uzrok požara.
Rezultati obdukcije, kako nam govori Gabrijelov otac Ilija, pokazali su da mu je od 40 do 50% tijela izgorilo.
Prošlo je dva mjeseca, a još uvijek nitko nije preuzeo odgovornost za smrt našeg sina. Pokrenuli smo privatnu tužbu jer želimo da istina izađe na vidjelo. Ovakav slučaj nije zapamćen na našim prostorima. Mog sina više nema, jedino što želimo je da se točno sazna što se te noći desilo na odjelu za psihijatriju i kako je moguće da je Gabrijel koji je povjeren na 24-sati nadzor izgorio i da mu nitko nije pomogao, kazao nam je Ilija.
Smatra kako su iz moralne odgovornosti sve osobe kojima je Gabrijel bio povjeren najmanje trebali ponuditi ostavke, jer je netko za koga su se oni trebali brinuti preminuo u najgorim mukama. No, kao i ostale stvari u BiH, i ovaj slučaj se pokušava zataškati.
Mog djeteta više nema i to se ne može promijeniti, ali ja moram nekako nastaviti sa svojim životom. Samo želim otkriti istinu i možda spriječiti da se ovakva tragedija dogodi nekom drugom roditelju, zaključuje Ilija.
