Početna BUSOVAČA Najezda gusjenica na šimšire u Busovači… Postoji rješenje! (VIDEO)

Najezda gusjenica na šimšire u Busovači… Postoji rješenje! (VIDEO)

0
Sačuvajte vaš šimšir i podijelite video da pomognete prijateljima da i oni sačuvaju svoj.

Mnogi mještani našeg grada proteklih par mjeseci suočili su se sa sušenjem šimšira.”Šimširov moljac” (gusjenice) “okupiraju” cijelu biljku, red, živicu i potpuno je unište. Najčešće se primijete obršteni listovi, paučina i velike, brze gusjenice koje žderu lišće. Postoji rješenje, a isto smo pronašli na jednoj Facebook stranici. Šimšire možemo spasiti koristeći preparate Fastac ili Cipkord… Detaljnije pogledajte na priloženom video zapisu, a nakon toga pročitajte tekst koji smo preuzeli sa Tportal.hr. Riječ je o analizi ove štetočine koju je napisao karlovački novinar Mladen Volarić:

Sačuvajte Vaš šimšir i podelite video da pomognete prijateljima da i oni sačuvaju svoj.

Posted by Biosan vrtni centar on Utorak, 9. August 2016.

Provjerite svoje šimšire, ograde, ukrase od ove biljke i spasite ih!

Šimširov moljac napada u našim krajevima! Kadar je u potpunosti uništiti šimširove živice, vrlo često sađene u našim vrtovima, kao živice, na grobljima, javnim zelenim prostorima i povijesnim parkovima. Biljka inače odlično podnosi šišanje i dosada nije imala štetnike, koji bi značajnije ugrozili njezinu estetsku funkciju. Prošle godine, otkrila je dr. sc. Matošević, napadi su uočeni na području Varaždina, a ove godine na području Međimurja, Karlovca i Osijeka primijećene su lako vidljive štete na toj ukrasnoj biljci: obršteni listovi, paučina i velike, brze gusjenice koje žderu lišće.

To je kolegu Mladena najviše zgrozilo, jer je u svoju živicu uložio mnogo vremena i truda. Ona više nije samo ukras vrta, okvir okućnice i smjer staza, nego dio života u koji je obitelj ugradila pažnju, stekla znanje o potrebama te biljke, o prirodi. Gostima i prolaznicima živica kao da je poručila: vidite kako je moj vlasnik pažljiv i povjerljiv svih ovih godina. Zato, kaže Volarić, zna kako se osjećaju ljudi koji su također šimširovog moljca uočili kako im proždire živicu, pa je o tim napadima izvijestio u članku karlovačkog Kaportal.hr-a, a nama je isto prenio svoje osobno iskustvo.

‘Stalo mi je da i drugi koji njeguju ovu vrstu biljke za živicu da vide, prenesu si međusobno, jer možda je i jedan dan presudan da se drastično spriječi razvoj i rast te gamadi, pa da štete budu manje. I to ne samo ove trenutne, već i dugoročne, s obzirom na gotovo geometrijsku progresiju kojom se takve štetočine množe, ako nemaju nešto ili nekoga tko bi im barem djelomice ‘stao na put i prosuo zube”, kaže Volarić.

Štetnik je determiniran nakon ovakvih napada u Zavodu za zaštitu šuma Hrvatskog šumarskog instituta, gdje je utvrđeno da se radi o novoj vrsti na području Republike Hrvatske, šimširovom moljcu (Cydalima perspectalis), vrsti leptira iz porodice Crambidae.

‘Ovo je strana invazivna vrsta koja napada šimšir, Buxus sempervirens i druge vrste iz ovoga roda, a može uzrokovati štete i na japanskoj kuriki, Euonymus japonica, i nekim vrstama iz roda božikovina, Ilex. Vrsta je vrlo štetna, jer može uzrokovati potpun gubitak lista šimšira, važne hortikulturne biljke, pa se smatra ozbiljnom prijetnjom starim povijesnim vrtovima u kojima se šimšir već stoljećima sadi i oblikuje kao ukrasna biljka’, upozorila je za tportal dr. sc. Dinka Matošević

Šimširov moljac porijeklom je iz Azije, Kine, Koreje i Japana, a u Europi je prvi puta registriran u Njemačkoj 2006. godine. Vjerojatno je unesen na sadnicama šimšira iz Kine. Štetnik se vrlo brzo proširio po velikom dijelu Europe, i to u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Mađarskoj i Sloveniji. U Hrvatskoj je štetnik prvi put registriran 2012. godine u Istri, ali samo kao leptir ulovljen u svjetlosnu klopku bez vidljivih šteta na biljkama.

Sada je, izgleda, široko prisutan. Volarić ga je, nakon što je o napadu na svoju živicu obavijestio prijatelje i napisao članak, pronašao i u dvorištu drugog Karlovčanina, udaljenom svega 500 metara. Veterinar Ivan Pecoja i njegova supruga Slavica uočili su prošlog ljeta pojavu leptira šimširova moljca i na njima iskušali djelotvornost nekoliko insekticida kao što su Boxer, Chromodel, Zolone, ali bez ikakvog uspjeha. I onda je ovog proljeća, pojavom stadija gusjenica zapažena odlučna ofenziva moljca na njihove grmove šimšira. Efekti djelovanja zapaženi su i na živici na susjednom im imanju. Zato je važno što ranije spaziti napad ovog moljca i krenuti sa suzbijanjem, koje može biti mehaničko, mlazom vode ili insekticidima u određenom stadiju, što nam je također objasnila dr. sc. Matošević, ali na prve znakove prepoznavanja napada.

‘Leptir odlaže jaja s donje strane šimširovog lista, mlade gusjenice su zeleno-žute boje s crnom glavom, kako rastu, na zelenom tijelu se pojavljuju smeđe pruge, a glava ostaje crna. Odrasle gusjenice su zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi s crnim točkama na leđnoj strani i dugačke su do četiri centimetra. Kukuljice su oko dva centimetra dugačke, smeđe boje i sakrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Leptiri imaju raspon krila oko četiri centimetra, krila imaju smeđi rub oko bjelkastih krila i dugačka ticala. Tijelo leptira je bijelo, glava tamnosmeđa’, objasnila je dr. sc. Dinka Matošević.

Biologija šimširovog moljca u Europi nije još u potpunosti poznata, u jugoistočnoj Njemačkoj i Austriji ima dvije do tri generacije godišnje. Gusjenice počinju sa žderanjem već u ožujku, što traje sve do listopada, ovisno o vremenskim prilikama. Štetnik prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira koja nastavlja svoj razvoj u proljeće. Jedna gusjenica tijekom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti.

Šimširov moljac se u nova područja širi aktivnim letom leptira, ali je najčešći način prijenosa transport ukrasnih sadnica, na koji je štetnik i unesen u Europu iz Kine. Jaja, gusjenice i kukuljice se dosta teško otkrivaju među lišćem šimšira te se tako lagano prenose u nova, nezaražena područja.

Štetnik uzrokuje značajne štete na biljkama. Mlade gusjenice hrane se samo gornjom stranom lista, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru, što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka. U nekim europskim zemljama ovaj je štetnik uzrokovao značajno ugibanje šimšira u vrtovima, parkovima i šumama. Može se lako prepoznati po svilenkastim zapercima i svilenim nitima (paučini) na šimširu, kod jakog napada njima je prekrivena cijela biljka koja je ostala bez lista. Štete se često dosta kasno primjećuju, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Kada dođu do vanjskih dijelova biljke štete su vidljive, no tada je najčešće već prekasno jer je došlo do gubitka skoro svih listova.

Savjetuje se kontrolirati biljke razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive prve štete i mlade gusjenice. Štetnik se može suzbiti mehaničkim, ekološki najprihvatljivijim načinom, i kemijskim metodama.

‘Mehanički se mogu uklanjati zaperci u kojima gusjenica prezimljava preko zime. Savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete. Ukoliko se na šimširu zamijeti zaraza i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati, kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraze. Tijekom proljeća i ljeta, kada se zamijete gusjenice, grmovi, posebno manji, mogu se dobro protresti i gusjenice će pasti na zemlju gdje se onda mogu mehanički uništiti. Posebno dobro treba pregledati unutrašnjost biljke gdje su gusjenice dobro zaštićene. Gusjenice i kukuljice se mogu ručno sakupljati, a kao učinkovita metoda pokazalo se ‘pranje’ grmova visokotlačnim čistačima (‘miniwasch, Kärcher’) ili jačim mlazom vode. Kemijski se može suzbijati insekticidima, od kojih su najprihvatljiviji oni neškodljivi za pčele, ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica. Rana, posebno u proljeće, i redovita kontrola biljaka šišmšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tijekom godine’, naglasila je dr. sc. Matošević.

Šimširov moljac je nova invazivna vrsta u Hrvatskoj. Invazivna vrsta je strana vrsta koja se širi u novom staništu i ima negativan ekološki i ekonomski utjecaj na nove domaćine i ekosustave. Danas se invazivne vrste smatraju jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti, nakon uništavanja staništa i klimatskih promjena. Budući da se radi o novoj vrsti, ona za sada nema nikakvih prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje njezine gustoće te se može očekivati širenje na cijelo područje Hrvatske i daljnje značajne štete. U Hrvatskoj se dosada na drvenastom bilju udomaćilo preko 100 stranih vrsta kukaca, a neki od njih imaju potencijal ozbiljnih ekonomskih štetnika.

Na portalu Štetnici.hr mogu se naći dodatne informacije o ovoj invazivnoj vrsti te o drugim stranim i invazivnim vrstama štetnika na drvenastom bilju u Hrvatskoj i prijaviti pojavu ovog štetnikašimširov moljac kadar u potpunosti uništiti šimširove živice, vrlo često sađene u našim vrtovima, kao živice, na grobljima, javnim zelenim prostorima i povijesnim parkovima. Biljka inače odlično podnosi šišanje i dosada nije imala štetnike, koji bi značajnije ugrozili njezinu estetsku funkciju. Prošle godine, otkrila je dr. sc. Matošević, napadi su uočeni na području Varaždina, a ove godine na području Međimurja, Karlovca i Osijeka primijećene su lako vidljive štete na toj ukrasnoj biljci: obršteni listovi, paučina i velike, brze gusjenice koje žderu lišće.

To je kolegu Mladena najviše zgrozilo, jer je u svoju živicu uložio mnogo vremena i truda. Ona više nije samo ukras vrta, okvir okućnice i smjer staza, nego dio života u koji je obitelj ugradila pažnju, stekla znanje o potrebama te biljke, o prirodi. Gostima i prolaznicima živica kao da je poručila: vidite kako je moj vlasnik pažljiv i povjerljiv svih ovih godina. Zato, kaže Volarić, zna kako se osjećaju ljudi koji su također šimširovog moljca uočili kako im proždire živicu, pa je o tim napadima izvijestio u članku karlovačkog Kaportal.hr-a, a nama je isto prenio svoje osobno iskustvo.

‘Stalo mi je da i drugi koji njeguju ovu vrstu biljke za živicu da vide, prenesu si međusobno, jer možda je i jedan dan presudan da se drastično spriječi razvoj i rast te gamadi, pa da štete budu manje. I to ne samo ove trenutne, već i dugoročne, s obzirom na gotovo geometrijsku progresiju kojom se takve štetočine množe, ako nemaju nešto ili nekoga tko bi im barem djelomice ‘stao na put i prosuo zube”, kaže Volarić.

Štetnik je determiniran nakon ovakvih napada u Zavodu za zaštitu šuma Hrvatskog šumarskog instituta, gdje je utvrđeno da se radi o novoj vrsti na području Republike Hrvatske, šimširovom moljcu (Cydalima perspectalis), vrsti leptira iz porodice Crambidae.

‘Ovo je strana invazivna vrsta koja napada šimšir, Buxus sempervirens i druge vrste iz ovoga roda, a može uzrokovati štete i na japanskoj kuriki, Euonymus japonica, i nekim vrstama iz roda božikovina, Ilex. Vrsta je vrlo štetna, jer može uzrokovati potpun gubitak lista šimšira, važne hortikulturne biljke, pa se smatra ozbiljnom prijetnjom starim povijesnim vrtovima u kojima se šimšir već stoljećima sadi i oblikuje kao ukrasna biljka’, upozorila je za tportal dr. sc. Dinka Matošević

Šimširov moljac porijeklom je iz Azije, Kine, Koreje i Japana, a u Europi je prvi puta registriran u Njemačkoj 2006. godine. Vjerojatno je unesen na sadnicama šimšira iz Kine. Štetnik se vrlo brzo proširio po velikom dijelu Europe, i to u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Mađarskoj i Sloveniji. U Hrvatskoj je štetnik prvi put registriran 2012. godine u Istri, ali samo kao leptir ulovljen u svjetlosnu klopku bez vidljivih šteta na biljkama.

Sada je, izgleda, široko prisutan. Volarić ga je, nakon što je o napadu na svoju živicu obavijestio prijatelje i napisao članak, pronašao i u dvorištu drugog Karlovčanina, udaljenom svega 500 metara. Veterinar Ivan Pecoja i njegova supruga Slavica uočili su prošlog ljeta pojavu leptira šimširova moljca i na njima iskušali djelotvornost nekoliko insekticida kao što su Boxer, Chromodel, Zolone, ali bez ikakvog uspjeha. I onda je ovog proljeća, pojavom stadija gusjenica zapažena odlučna ofenziva moljca na njihove grmove šimšira. Efekti djelovanja zapaženi su i na živici na susjednom im imanju. Zato je važno što ranije spaziti napad ovog moljca i krenuti sa suzbijanjem, koje može biti mehaničko, mlazom vode ili insekticidima u određenom stadiju, što nam je također objasnila dr. sc. Matošević, ali na prve znakove prepoznavanja napada.

‘Leptir odlaže jaja s donje strane šimširovog lista, mlade gusjenice su zeleno-žute boje s crnom glavom, kako rastu, na zelenom tijelu se pojavljuju smeđe pruge, a glava ostaje crna. Odrasle gusjenice su zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi s crnim točkama na leđnoj strani i dugačke su do četiri centimetra. Kukuljice su oko dva centimetra dugačke, smeđe boje i sakrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Leptiri imaju raspon krila oko četiri centimetra, krila imaju smeđi rub oko bjelkastih krila i dugačka ticala. Tijelo leptira je bijelo, glava tamnosmeđa’, objasnila je dr. sc. Dinka Matošević.

Biologija šimširovog moljca u Europi nije još u potpunosti poznata, u jugoistočnoj Njemačkoj i Austriji ima dvije do tri generacije godišnje. Gusjenice počinju sa žderanjem već u ožujku, što traje sve do listopada, ovisno o vremenskim prilikama. Štetnik prezimljava u stadiju gusjenice zadnje generacije koja je zaštićena u kokonu između listova šimšira koja nastavlja svoj razvoj u proljeće. Jedna gusjenica tijekom svog razvoja može pojesti do 45 listova, a na grmovima ih može biti i nekoliko stotina, što govori o njihovoj masovnosti i štetnosti.

Šimširov moljac se u nova područja širi aktivnim letom leptira, ali je najčešći način prijenosa transport ukrasnih sadnica, na koji je štetnik i unesen u Europu iz Kine. Jaja, gusjenice i kukuljice se dosta teško otkrivaju među lišćem šimšira te se tako lagano prenose u nova, nezaražena područja.

Štetnik uzrokuje značajne štete na biljkama. Mlade gusjenice hrane se samo gornjom stranom lista, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru, što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka. U nekim europskim zemljama ovaj je štetnik uzrokovao značajno ugibanje šimšira u vrtovima, parkovima i šumama. Može se lako prepoznati po svilenkastim zapercima i svilenim nitima (paučini) na šimširu, kod jakog napada njima je prekrivena cijela biljka koja je ostala bez lista. Štete se često dosta kasno primjećuju, jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira gdje su dobro zaštićene. Kada dođu do vanjskih dijelova biljke štete su vidljive, no tada je najčešće već prekasno jer je došlo do gubitka skoro svih listova.

Savjetuje se kontrolirati biljke razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive prve štete i mlade gusjenice. Štetnik se može suzbiti mehaničkim, ekološki najprihvatljivijim načinom, i kemijskim metodama.

‘Mehanički se mogu uklanjati zaperci u kojima gusjenica prezimljava preko zime. Savjetuje se njihovo sakupljanje i spaljivanje kako bi se spriječio razvoj nove generacije u proljeće i time smanjile štete. Ukoliko se na šimširu zamijeti zaraza i biljka se orezuje, taj biljni materijal treba se spaliti, a ne kompostirati, kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraze. Tijekom proljeća i ljeta, kada se zamijete gusjenice, grmovi, posebno manji, mogu se dobro protresti i gusjenice će pasti na zemlju gdje se onda mogu mehanički uništiti. Posebno dobro treba pregledati unutrašnjost biljke gdje su gusjenice dobro zaštićene. Gusjenice i kukuljice se mogu ručno sakupljati, a kao učinkovita metoda pokazalo se ‘pranje’ grmova visokotlačnim čistačima (‘miniwasch, Kärcher’) ili jačim mlazom vode. Kemijski se može suzbijati insekticidima, od kojih su najprihvatljiviji oni neškodljivi za pčele, ali dok su gusjenice što mlađe i nisu zaštićene jer tada insekticid vrlo slabo dopire do njih. Savjetuje se i prekrivanje biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica. Rana, posebno u proljeće, i redovita kontrola biljaka šišmšira je najučinkovitija, te uklanjanje gusjenica čim se primijete. Time se smanjuje njihova brojnost i smanjuju se štete i sljedećih generacija tijekom godine’, naglasila je dr. sc. Matošević.

Šimširov moljac je nova invazivna vrsta u Hrvatskoj. Invazivna vrsta je strana vrsta koja se širi u novom staništu i ima negativan ekološki i ekonomski utjecaj na nove domaćine i ekosustave. Danas se invazivne vrste smatraju jednom od najvećih prijetnji bioraznolikosti, nakon uništavanja staništa i klimatskih promjena. Budući da se radi o novoj vrsti, ona za sada nema nikakvih prirodnih neprijatelja koji bi utjecali na smanjenje njezine gustoće te se može očekivati širenje na cijelo područje Hrvatske i daljnje značajne štete. U Hrvatskoj se dosada na drvenastom bilju udomaćilo preko 100 stranih vrsta kukaca, a neki od njih imaju potencijal ozbiljnih ekonomskih štetnika.

Na portalu Štetnici.hr mogu se naći dodatne informacije o ovoj invazivnoj vrsti te o drugim stranim i invazivnim vrstama štetnika na drvenastom bilju u Hrvatskoj i prijaviti pojavu ovog štetnika