Na današnji dan, 13. ožujka 1975. godine, preminuo je najveći Travničanin u povijesti, veliki bosanskohercegovački pisac i jedini nobelovac iz književnosti na prostorima bivše Jugoslavije, Ivo Andrić.
Životopis
Ivo Andrić je rođen u mjestu Dolac kod Travnika, 9. listopada 1892. godine. S navršene dvije godine života izgubio je oca, te s majkom odlazi u Višegrad. U Sarajevu upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosanskohercegovačku srednju školu. Nagrađen stipendijom od strane HKD „Napredak“, Andrić 1912. godine upisuje studij na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Dalje studiranje je nastavio u Beču i Krakowu.
Andrić je ostvario i političku i diplomatsku karijeru. Početkom mjeseca listopada 1919. godine, uz pomoć Tugomira Alaupovića, također Travničanina, počinje raditi kao službenik u Ministarstvu vjera u Beogradu. Uskoro počinje njegova diplomatska karijera, dobio je službu u veleposlanstvu pri Državi Vatikanskoga Grada. U jesen 1921. godine, Andrić je postavljen za službenika u generalnom konzulatu u Bukureštu. Već 1922. godine prelazi u konzulat u Trstu, a početkom 1923. godine on je vicekonzul u Grazu.
U jesen 1923. godine upisuje Filozofski fakultet u Grazu, a u lipnju 1924. godine brani doktorsku disertaciju na temu „Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“.
Andrićev književni opus obuhvaća tri perioda: prvi, mladalački u kojem uglavnom piše poeziju, zatim period stvaranja pripovijetki i period pred i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Iz njegovog književnog opusa se izdvajaju sljedeća djela: „Put Alije Gjerzeleza“, „Na Drini ćuprija“, „Travnička kronika“, „Gospođica“, „Priča o vezirovom slonu“ i „Prokleta avlija“.
Godine 1961. dobiva Nobelovu nagradu za književnost, pobijedivši konkurenciju velikih svjetskih autora kao što su John Steinbeck, Alberto Moravia, Graham Greene i Lawrence Durrell.
Ivo Andrić je ime koje i preko pedeset godina poslije svoje smrti izaziva polemike, kako u BiH, tako i u susjednim državama, primarno zbog naknadne skandalozne ideologizacije njegovih djela i različitog tumačenja njegove nacionalne pripadnosti.
Niti 41 godinu poslije smrti nobelovac Ivo Andrić nema ulicu u rodnom gradu
Svakako je paradoksalno da najveći Travničanin u povijesti nema ulicu u Travniku, dok ulicu imaju neke osobe o kojima se malo što može naći i na „google-u“, te koje su neusporedivo manje dali i svijetu i Travniku od Ive Andrića. Vlast u Travniku netom poslije rata mijenja nazive ulica, a Ivo Andrić izostaje, jer valjda za tadašnje vlastodršce dostignuće u vidu dobivanja Nobelove nagrade i nije nešto posebno, kao da se ista može kupiti na „čuvenoj“ travničkoj pijaci/tržnici svakog četvrtka, a ne da je riječ o jednoj od najprestižnijih i najznačajnijih nagrada sa kojima se mogu podičiti samo najuspješniji svjetski velikani. Naravno, tadašnja vlast nije bila toliko neuka da ne zna koliki je značaj Nobelove nagrade, ali „pogrešno“ ime i pogrešna interpretacija njegovih djela, glavni su uzrok što grad Travnik nije niti jednu ulicu nazvao po svom poznatom, priznatom i uglednom književniku.
Velikim dijelom zahvaljujući Ivi Andriću, Travnik je postao poznat u svijetu. Zbog toga je krajnje vrijeme da se Travnik istom oduži. Najmanje što se može uraditi je nazvati ulicu po svom jedinom nobelovcu. To bi bila snažna poruka, koja bi uz dosadašnje urađeno (npr. manifestacija Andrićevi dani i sl.), djelomično ispravila višegodišnja nepravda Travnika prema svom najslavnijem sugrađaninu.
Travnicki.ba
