spot_img
spot_img
Petak, 29 ožujka, 2024

Moram na dijetu

Nostalgija i postpraznična depresija uglavnom se vežu uz uspomene iz djetinjstva i dane provedene u busovačkim izviđačima.

Viktor Krišto, Ivan Kologranić, Muhamed Hajdarević i Huso kojemu sam zaboravila prezime,su bili naši vodnici…hodali smo kroz šumu,išli na Grad,družili se uz pjesmu,logorske vatre,natjecanja,vezanje čvorova i osvajanje zvijezdica…bilo je lijepo jer se širila ljubav,bilo je besplatno,bili smo svi isti…u to vrijeme se u društvu isticao samo tko je dobar sportaš ili dobro svira gitaru…svakog januara mi slike iz tog vremena postanu neobično žive…nedostaju ti dani,ljudi,a onda tamo negdje,u kraju sjećanja i sjete,stoji kuharica Petra,njen Tomo i veliki kotao u kojemu je onaj grah…mi ozebli,rumeni,zdravi i gladni…Petra i Tomo kao najdraža lica na kraju šume,na početku povečerja…sad je sve drukčije,svi na početku godine idu na dijetu,svi tužni,ljuti i depresivni…kad si gladan,ništa ti nije važno…imaš osjećaj da i oni u bolnici,oni u zatvoru,korisnici pučke kuhinje,rudari i svi težaci imaju bolji život od tebe,jedu barem nešto…sad su svi posvađani sa svojim životom i svojim trbuhom…u jednom radnom okruženju svi vode neku borbu,jedno ne smije laktozu,drugo gluten,treći ima dijabetes…neki su vegani,neki debeli…deset ljudi,deset plastičnih kutija donese na posao,a u njima neke razne nafake…red za gastroskopiju,endoskopiju i kolonoskopiju dug kao nekad naša izviđačka kolona koja ide na Grad…možda smo se u ovoj šumi novog vremena i rata,ipak izgubili i zalutali.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti