3. prosinca 2008. godine, prije točno 10 godina sada, nastao je projekt u koji su mladi ljudi uložili i srce i dušu kako bi jedna nestvarna ideja poprimila svoj oblik i zadobila smisao.
To je bio početak nečega što danas izdvaja ovo malo mjesto od ostalih (malih) mjesta.
Možda je odveć smjelo to tvrditi, ali svejedno ću to učiniti; vjerujem da danas ne postoji hrabriji projekt od ovoga u središnjoj Bosni. Uistinu, sama činjenica kako je kino Theatre opstalo 10 godina kao malo kino i, nažalost, ostalo jedino digitalno kino u središnjoj Bosni, govori o tome koliko je ovaj projekt spoj jedne dobre vizije, ali i, moguće lude, hrabrosti.
Kao i sva mala kina, puno je tu prvih ljubavi rođeno u 10 godina, mnoštvo je lijepih priča, puno se velikih stvari tu dogodilo, puno se djece uopće prvi put susrelo sa sedmom umjetnošću baš u ovoj kino dvorani. Da je bilo lako nije, nije ni dan danas. Prije svega, takve investicije su vrlo skupe, a sa sobom nose veliki rizik, a u malim sredinama apsolutno su neprofitabilne i to su osnovni problemi s kojima se i danas kino Theatre susreće u svome radu.
Prvi film, tada u dupke punom kinu, i još uvijek na staroj opremi, bio je kultni film o James Bondu. I danas se pamti i film i atmosfera koja je vladala u tim trenucima. Sve skupa za sredinu je to tada bio jedan euforičan i nestvaran događaj (ova rečenica sada djeluje nestvarno i možda čak i šaljivo, no kada je u pitanju malena sredina, u kojoj nema ili vrlo rijetko ima društvenih događanja koja se sviđaju mladima, onda je ovakva reakcija razumljiva).
10 godina poslije brojke pokazuju da je urađeno više od 5000 filmskih projekcija i kako je na njima vjerojatno bilo oko 150 000 posjetitelja. Podatak za mali grad poput Busovače je apsolutno nestvaran i govori o tome kako je sam projekt apsolutno opravdao i nadmašio sva očekivanja.
Theatre ili kako ga popularno i jednostavno zovu u Busovači – „kino“ nije samo bio jedna od filmskih dvorana, mjesto je to na kojima se uživalo u velikim koncertima poput TBF-a, Galije, Opće opasnosti, mnogih lokalnih bendova, ali i mjesto u kojem je održano više stotina kazališnih predstava, promocija knjiga i različitih akademskih događanja i obljetnica. Sve skupa, kino je zapravo jedna lijepa i kultna priča koja će nadamo se nastaviti se i dalje.
Dakako, nije sve išlo tako jednostavno i glatko. Bilo je mnogo odricanja , borbe i truda kako bi se kompletna investicija, kroz kreditna sredstva, i zatvorila što je u konačnici uspješno i urađeno. No jedan od većih problema svakako je bio trenutak digitalizacije- prijelomni trenutak u kojem su se gasila mnoga mala kina u Europi jer je oprema koja je bila potrebna za uspješnu provedbu digitalizacije kina bila basnoslovno skupa. I danas nije ništa drugačije, sama digitalizacija bez pomoći države zapravo je bila nemoguća za ta mala kina, a jedino su multiplexi bili ti koji su profitirali u čitavoj priči. Na svu sreću, Vlada Republike Hrvatske je nakon dvije godine truda i rada tadašnjeg menadžmenta prepoznala vrijednost ovakvog projekta i uspješno pomogla digitalizaciji kina Theatre u Busovači, čime su gledatelji i u Busovači, ali i u središnjoj Bosni dobili mogućnost biti u korak sa svijetom filma, a ovo malo kultno kino postalo je i ostalo jedina digitalizirana dvorana u središnjoj Bosni.
Na stranu sve ove fantastične brojke i uspjesi, na stranu i svi problemi, ali kada se baci pogled unatrag vidljivo je da je ovaj projekt imao i neke druge vrijednosti. Uloga filma i pojam kina mijenjao se kroz godine, ali jedna uloga je uvijek ostala ista: kino je mjesto prvih poljubaca, mjesto zajedničkih ljubavnih priča, smijeha djece, užitka u kokicama i razvijanje jedne urbane kulture i sve to ne treba nikada zaboraviti te baš u tome leži vrijednost malih kina, a tako i kina Theatre. Mnogima je upravo ovo mjesto bilo i ostalo jedna lijepa uspomena na sreću, osmijeh i ljubav- a postoji li što ljepše i vrjednije od toga.
Za kraj, sretan 10. rođendan našem kinu i hvala svima onima koji su bili i najmanjim dijelom ovoga velikog projekta.
AUTOR: Josip Križanović
