Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dolazi u BiH u vrijeme kada su međunacionalni odnosi Hrvata i Bošnjaka vrlo zategnuti, prepuni nepovjerenja i uzajamnih optužbi.
Možda je ovo pravi trenutak da se proces okrene u suprotnom smjeru. Nestabilna, nefunkcionalna i paralizirana BiH nije u interesu Hrvatske iako iz sarajevske perspektive neki podmeću kako je to cilj politike koju vodi službeni Zagreb.
Piše: Jozo Pavković / Večernji list
Hrvatska ima previše problema oko sebe da bi joj politička i nemirna BiH s kojom dijeli najdužu granicu bilo kako mogla odgovarati. Ipak, nelogično je očekivati da Hrvatska bez reakcije promatra ono što i unutar BiH svi priznaju kao realnost – da se i dalje dovodi u pitanje pravo i mogućnost bh. Hrvata da sami biraju svoje političke predstavnike.
Sigurno će tu poruku u Sarajevu prenijeti i predsjednica Grabar-Kitarović. I ne treba to shvaćati kao pokušaj tutorstva ili uplitanja u unutarnje odnose BiH, već prvenstveno kao doprinos pokušajima da Bosna i Hercegovina konačno izađe iz labirinta u koji su je svojim lošim rješenjima stavili oni koji su se godinama nakon Daytona skrivali iza naziva “međunarodne zajednice”.
I prije, a i nakon izbora za predsjednicu, Kolinda Grabar-Kitarović bila je zagovornik hrvatsko-bošnjačkoga prijateljstva i partnerstva. Producirani nesporazumi oko nekih njezinih istupa ne mogu to dovesti u pitanje. Oni koji je poznaju, svjedoci su koliko poštuje i državu BiH i njezine narode. U najboljoj namjeri pokušavala je graditi prijateljske odnose. Međutim, diskreditiraju je oni koji žele ušutkati Hrvatsku kako bi u BiH lakše majorizirali Hrvate. Zato svaku predsjedničinu dobronamjernu izjavu ili potez stavljaju u kontekst neprijateljstva prema BiH. A radikalni mrzitelji Hrvata čak planiraju prosvjedovati za vrijeme njezina posjeta.
Sam čin prijateljskog dolaska hrvatske predsjednice i susreta s bh. vlastima ovoga puta bit će čak važniji od tema o kojima će se razgovarati. Sva otvorena pitanja koja muče dvije države lakše će se u budućnosti rješavati ako se relaksiraju odnosi. U sadašnjem napetom ambijentu i najmanji problem dobiva dimenzije međudržavnog spora.
Nije nevažno što predsjednica stiže u BiH nakon posjeta Turskoj. Te dvije države odigrale su ključne uloge u zaustavljanju hrvatsko-bošnjačkih ratnih sukoba i potpisivanju mirovnih i drugih sporazuma, kao što su Washingtonski ili pak Splitski. Tim dogovorima zaustavljen je rat, obnovljeno partnerstvo dvaju naroda. Nažalost, daytonska struktura u miru generira mnoge nesporazume. Ponajviše među Hrvatima i Bošnjacima. Vrijeme je za nove “mirovne” sporazume. U kojima treba stvarati europsko ozračje koje ponajviše u BiH mora stizati iskreno od prvog susjeda. Zato susret hrvatske predsjednice i bh. političara treba proteći u planiranju zajedničke europske budućnosti, a ne u prekopavanju prošlosti koja je za sve bolna i oko koje se ionako ne mogu dogovoriti.
