Zahvaljujući velikoj angažiranosti domaćeg župnika don Marina Marića, prijateljstvo između župe Deževice i Monteprandonea, svake godine se obnavlja dolaskom u Deževice i odlaskom u Monteprandone
Sve je započelo već od 2008. godine, kada je kip sv. Jakova Markijskoga došao u župu Deževice. Zahvaljujući dragom Bogu, prijateljstvo i vez ljubavi s rodnim gradom sv. Jakova Markijskog i Deževica i dan danas je povezan i trajan. Očit primjer trajnosti Božje ljubavi je i dolazak talijanskih hodočasnika predvođenih gvardijanom u Monteprandoneu, fra Lorenzom Turchijem, koji je sa svojim vjernicima u župi Deževice i Svetištu sv. Jakova Markijskog boravio 14. i 15. srpnja 2017. Nakon obilaska Međugorja, Kravica, Dubrovnika i Mostara hodočasnici su 15. srpnja 2017. stigli u svetište sv. Jakova Markijskog u Deževicama, gdje ih je dočekao župnik don Marin Marić.
Nakon smještaja i okrijepe, hodočasnici su uz pratnju don Marina Marića obišli drevni franjevački samostan Duha Svetog u Fojnici. Kroz jednosatnu šetnju po starini i ljepoti Franjevačkog muzeja u Fojnici, vjernike je pratio domaći gvardijan fra Miro Relota. Uz stručno vodstvo samostanskog osoblja i fra Mire, gosti iz Monteprandonea mogli su čuti, vidjeti i osjetiti bogatstvo koje posjeduje ovaj dio Središnje Bosne. Najzanimljiviji dio fojničke riznice koji je ostavio traga u gostima iz Italije vezan je uz obraćenje fra Anđela Zvizdovića, što je također čudo sv. Jakova Markijskog. Uz priču o fra Anđelu Zvizdovići, potresna i upečatljiva priča je i o ubojstvu dvojice fratara u samostanu u Fojnici za vrijeme Domovinskog rata. Svakako, hodočasnike je ugodno iznenadio život Kristove Crkve na ovim prostorima, koja uz sve nedaće opstaje i ne da se slomiti unatoč svim burama i olujama.
Nakon povratka iz Fojnice sa župnom zajednicom prijatelji iz Monteprandonea slavili su svetu misu koju je preslavio don Marin Marić, u koncelebraciji s gvardijanom fra Lorenzom Turchijem. Don Marin je u svojoj homiliji govorio o tri stvari ili tri puta. Prvi put je put ljubavi, a djelo te Božje ljubavi je i ovaj naš susret u ovo svetištu. Drugi put je onaj što smo čuli danas u evanđelju, a to je da budemo „sol zemlje i svjetlo svijeta“- jer tako ne možemo izgubiti ništa u ovom zemaljskom životu. Treći put je da nasljedujemo put ljubavi današnjih svetaca, a to su dva velikana franjevačke duhovnosti, sv. Bonaventura i sv. Jakov Markijski. Sa ova tri puta čovjek nikad ne gubi, nego samo dobiva, zaključio je don Marin Marić u svojoj homiliji.
Poslije sv. mise uslijedila je zajednička večera i već tradicionalna večer druženja gostiju iz Monteprandonea i domaćih župljana. Uz pjesmu, molitvu i razgovor, doista je prisutnost prijateljske ljubavi i poštovanja sijala iz očiju mještana i gostiju iz dragog nam Monteprandonea. Na početku drugog dana hodočasnike iz Monteprandonea pozdravio je i zahvalio im na dolasku u župu Deževice i općinu Kreševo, kreševski načelnik gospodin Renato Pejak. Gosti iz Monteprandonea su za kreševskog načelnika Pejaka i don Marina pripremili i prigodne darove. U svom govoru načelnik Renato izrazio je radost zbog ovog susreta i događaja, te je obećao da će i dalje ova veza ljubavi Montepradonea i Kreševa ostati kao znak dobrih prijateljskih i vjerskih odnosa. Na kraju svečanog uručivanja darova župnik don Marin zahvalio se gostima i načelniku Pejaku na svemu učinjenom kroz ova dva dana. Nakon izraza dobrodošlice hodočasnici su krenuli u jutarnje razgledavanje prirodnog blaga župe Deževice i na kraju slavljenjem sv. mise koju je predslavio u župnoj crkvi gvardijan samostana u Monteprandoneu, fra Lorenzo Turchi, u koncelebraciju domaćeg župnika don Marina Marića. Tijekom liturgijskoga slavlja sv. misu su animirali hodočasnici iz Monteprandonea, a sv. misa slavljena je na talijanskom jeziku. Nakon sv. mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje sa župljanima ispred župne crkve, oproštaj uz suze i polazak na zadnje odredište u Split, gdje su razgledali glavne znamenitosti Splita, a potom se u večernjim satima ukrcali u brod za Anconu.
Dolazak vjernika iz Monteprandonea župniku Mariću, ali i svim vjernicima veliko je ohrabrenje kako vezu ljubavi koja je utemeljena na sv. Jakovu Markijskom i dalje treba osnaživati i uvezivati kako bi se lik sveca koji nas povezuje osvijetlio, ali i bio stalna zaštita i pratnja u svim našim nastojanjima oko širenja i činjenja dobra.
