Na brdu Hum iznad Lugova, nalaze se zidine stare tvrđave, čije ime je nepoznato i koje se ne pominje nigdje u dokumentima, izuzev u zadnje vrijeme.
Tvrđava na humu nalazi se na takvom dominantnom mjestu s kojeg je moguć pregled teritorija čitave Središnje Bosne: na sjever sve do rijeke Save, na zapad s ovog brda pogled se pruža do planine Vlašić, na jug do planinskih masiva Vranice, Zec Planine, Treskavice, Jahorine i na istok sve do Romanije. Ovo brdo dominira cijelom kotlinom rijeke Bosne, čiji obronci, s lijeve obale dopiru sve do ove rijeke.
S tvrđave na Humu dobar pogled se pruža na Gradinu iznad sela Putiš, na kojoj se također nalaze ostatci neke stare tvrđave, te na Kaštele koji se nalaze na obroncima planine Zahor kao i na mjesto na kojem se nalaze ostatci Starog grada ili Medvjedgrada na obroncima Tisovačke planine. Pretpostaviti je da je tvrđava na Humu mogla predstavljati neku vezu između ostalih, ako su bile zaposjednute u isto vrijeme. To se može s dosta sigurnih pretpostavki za tvrđave na Humu i Gradini iznad sela Putiš, koje su, vjerojatno bile zaposjednute rimskim kohortama u vrijeme kad je granica Provincije Dalmacija bila rijekom Bosnom, jer se tvrđave Hum i Gradina nalaze neposredno blizu te granične linije.
Pisanih tragova o tvrđavi Hum nema izuzev onih koji datiraju iz kasnijeg perioda. Ti tragovi, uglavnom, baziraju se samo na pretpostavkama. Međutim, o ovoj tvrđavi postoje legende koje se i danas prepričavaju među žiteljima ovog kraja. O jednoj takvoj legendi pisao je još 1847. Godine I.F. Jukić u svojoj knjizi „Putopisi i povijesno-etnografski radovi“, u kojem piše da se s tvrđave na Humu desno jedan sat daleko vidi selo Dobraljevo, a da se na hridu iznad tog sela nalazi razvaljena tvrđava (misli se na hum). I.F.Jukić je zabilježio i priču jednog sugovornika koji kaže da se na tom mjestu prije deset godina kopalo i tražilo blago, ali da nisu ništa pronašli izuzev tri tovara koplja i drugog oružja. Kada je saznao za to vezir, oni koji su kopali, morali su platiti veliku globu – tako kaže legenda.
I.F. Jukić je zapisao i to da mu je sugovornik pričao kako se još i tada u stijeni nalazila gvozdena alka koja je služila kao vješalo i da se u toj stijeni nalazio lik djevojke uklesan u kamen. U zapisu stoji da se nešto niže tvrđave u to vrijeme kopala željezna ruda još od ranije, ali i da se njeno vađenje obnovilo u to vrijeme.
Stevo Marić
