“I tako, u tuđoj zemlji, pod tuđim krovom, radiš, spavaš, učiš čak i pričati, kao da si tek rođen. Sve ispočetka.
A tamo gdje si rođen, gdje si prohodao, progovorio, osta sve ono čega ti je srce puno. Sva ljubav, milina i toplina postade elektronička žica. Ostadosmo željni braće, sestara i starih prijatelja. Bakinih toplih očiju, didinih istrošenih vrijednih ruku. Svog dvorišta, svoje ulice, svog malog neba. I tako punijih novčanika, praznijih duša, živiš iz dana u dan, nadajući se da će vrijeme učiniti svoje.” Autor gornjih rečenica je nepoznat, pronađene su u bespućima interneta. Ali tko god da jest, uz to što zna u rečenicu unijeti emociju, duboko pati i za rodnim krajem. I nije slučajno što se ovakve rečenice objavljuju u vremenu Božića, najradosnijeg kršćanskog blagdana, piše Večernji list BiH.
Drukčija vremena
Nažalost, mnogi će ga provesti negdje u tuđini i koliko god se zavaravali da je to njihov novi dom, on je ipak ondje gdje su prvi put progledali, napravili prve korake, izgovorili prve riječi.
– Nećemo ovog Božića moći doći kući, nažalost. Godišnji ne možemo uzimati u vremenu blagdana, imamo neradni Badnji dan i Božić i to nam je premalo da dođemo, da se opustimo i budemo sa svojima. Većina nas koji smo poslije onog vala iseljavanja došli u Njemačku u drukčijoj smo poziciji od onih koji su došli prije 10, 20, 30… godina. Većina nas našla je posao u restoranima, kafićima, u medicinskim ustanovama, čistimo… i teško je tu tražiti nešto. Ni današnji poslodavci nemaju emocija za naš narod kao u nekim ranijim vremenima, kada su oni motivirali čovjeka da ide svojoj obitelji u Hercegovinu za blagdane – govori nam žena koja radi u jednom restoranu u blizini Frankfurta.
Stjepan Sabo, hrvatski iseljenik u Njemačkoj, objavio je pjesmu “Božić u tuđini”
“U hladnoj sobi daleko sjedim sam, i kome, majko, da Božić čestitam. Zvona sa crkve u rodnom kraju mom, miluju zvukom tebe i naš dom. Sjetim se toplog i svetog kruha tvog, tužan je Božić kad nemaš nikog svog…”
Kao jedna zanimljivost ovog Božića povratak je čestitki u modu, a ne SMS poruka, Vibera i WhatsAppa. Pismo, napisano kao nekad ručno, doći će kući više iz nekog sentimenta. Poštar će se opet čekati s uzbuđenjem, donijeti pismo obitelji. Kako netko napisa, elektroničke čestitke su hladnije i nisu originalne kao pisma koja donosi promrzli prijatelj poštar.
I ovog Božića, u povodu proslave u tuđini zablistat će suza u oku u sjećanje na neke ljepše, bezbrižnije dane. A mnogi će se i zapitati je li baš bilo tolikog razloga da se ode i zar se nije moglo živjeti i raditi u BiH,.
Priča o povratku
I među onima koji su otišli bili su i oni sa stalnim zaposlenjem, povukli su cijelu obitelj. Možda će ih ovaj Božić podsjetiti da nije sve u materijalnom ili, kako nepoznati autor u rečenicama s početka teksta napisa, kako se punijih novčanika, a praznijih duša živi iz dana u dan. Možda ovog Božića, kako Zdenko Tolić iz Gruda, koji živi u Zagrebu, jednom zapisa, započne priča o prvima koji će se vratiti kući…
Večernji list
