Ono, po čemu je Badnji dan poznat i po čemu je dobio ime je badnje drvo, prirodni bor ili jelka. Mi ga jednostavno zovemo “badnjak”. Unosi se u kuću na Badnji dan i ukrašava se te stoji do Sveta Tri Kralja. Mnogi danas zaboravljaju na tradiciju i “badnjak” unose mnogo ranije. Danas se u modernom svijetu više prednost daje “luksuzu ukrašavanja” već samome Kristu.
Prema novijem poimanju, naslovno Badnjak je samo jedan dan, koji prethodi božićnim blagdanima. Općenito u katoličkom svijetu poima se kao dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu. Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Na dan 24. prosinca pada zimski solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija/, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje “mladog Sunca”. Sam pojam dolazi od staroslavenske riječi “b’deti”, što znači bdjeti, biti budan, čekati. Odatle i “badnjak”, badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji, pa odate i “badanj”, koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz njega dovodila voda na mlinsko kolo. Ovi obredi, pretkršćanski, koji označava čekanje da se pojavi “mlado Sunce” i kršćanski, sadržan u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božićnoj noći, jako su bliski, jer se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tijek kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta, a s njom i običaji u svezi s njim. Posebno se Badnjak slavi kod pojedinih katolika, a posebno kod pravoslavnih.
Međutim, znakoviti su običaji kod katolika Hrvata bosanskoga kraja, koji su vezani uz ovaj dan. Prije svega, to je dan velike pokore, velikog posta. Iako danas Crkva ne preporučuje post na Badnji dan, mnogi katolici bosanskog kraja prakticiraju post i nemrs na taj dan. Prema običaju iz davnih vremena, post i nemrs na Badnji dan bio je u rangu pokorničkih dana Čiste srijede i Velikog petka. Dobro bi se prala i čistila tepsija od svake masnoće, da i kruh bude po mjeri posta spomenutog dana.
Uostalom, ovakav način obilježavanja Badnjeg dana može se naći i kod katolika drugih krajeva. Međutim, ono što je posebno za bosanski kraj jest badnje jelo s kruhom. Naime, običaj katolika Hrvata bosanskog kraja je na Badnji dan jesti posebno spremljen grah. Nakon varenja odstranila bi se iz njega sva točnost, da bi kuhana zrna bila gnječena. U tako kašastu masu graha doda se malo luka i nešto drugog povrća. To bi bila badnja hrana s kruhom. Iako u drugom dijelu Badnjeg dana mnogi zanemaruju post, bosanski Hrvati katolici ga drže cijeli dan. Tek s polnoćnom misom završavaju s postom i predaju se božićnom veselju.
