Uoči presude šestorci iz BiH postavlja se pitanje je li u procesu tužiteljstvo uspjelo dokazati da je tadašnji hrvatski državni vrh zločinom htio podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Cjelokupan proces komentira reporterka i urednica vanjske politike Nove TV Ivana Petrović.
“Činjenica je da je predmetni tužitelj Kenneth Scott prije nekoliko tjedana u BiH medijima izjavio da se može očekivati blaža presuda u predmetu Herceg-Bosna, kako je rekao, isključivo zbog političkih odnosa u regiji. To je pozicija s koje pravnik i tužitelj niti ne bi smio istupati.
Druga stvar je da je prošle godine Tribunal u Haagu odgovorio na zahtjev Hrvatske da budu prijatelji suda i u toj odbijenici piše da Republika Hrvatska nije apostrofirana u prvostupanjskoj presudi i da predsjedniku Tuđmanu nije nađeno nikakve krivnje.
To znači da se jednako kao i u istom odgovoru u predmetu Oluja, sud ograđuje i kaže – mi nismo sud zadužen za sporove među državama, a predsjednik Tuđman je ionako mrtav i nije se imao prigodu braniti pred ovim sudom. Naime, Šušak i Bobetko na simbolički način nose veliki ekstenzivni udruženi zločinački pothvat.
Ukoliko on u srijedu ne bude potvrđen, pitanje je što će biti, kako će pozicionirati ovaj drugi i manji udruženi zločinački pothvat koji se odnosi na Herceg-Bosnu i koji je podijeljen na dva dijela i na koji će se način unutar toga pozicionirati individualna krivnja svih šestero optuženih s obzirom na to da su u prvostupanjskoj presudi zapovjednom odgovornosti nitko nije bavio. Bavili su se samo organiziranim zločinom.
Ovo suđenje za Herceg-Bosnu, koje je trajalo dugo, ima svoju povijest. Istraga je počela, kada gledamo iskonski, još prije Daytona i to kada je tužitelj Scott pokrenuo istragu za zločin u Ahmićima. Vukla se preko suđenja generalima Blaškiću i Kordiću, čija je presuda bila ključni temelj za podizanje ove optužnice u ovakvom obliku. Dario Kordić je optuženik koji je prvi put optužen i osuđen po političkoj odgovornosti. Kada se to dogodilo, Hrvatska koja je i osnivačica suda, trebala je reći stop, vi ste izašli iz mandata rezolucije Vijeća sigurnosti.
Tuđmanovi arhivi
Prije toga se sudilo generalu Blaškiću, čija je obrana uvelike pomogla tužitelju Niceu na način da je u žalbenom postupku najprije zastupao tezu o paralelnoj liniji zapovijedanja, pa onda kada je 2000. predsjednik Mesić otvorio Tuđmanove arhive, kada za tu tezu nisu pronađeni nikakvi dokazi niti uporište, krenulo se u potragu za novim svjedokom. Onda je pronađen jedan časnik vojne policije HVO-a koji je rekao da je Dario Kordić sudjelovao u svim sastancima koji su planirali Ahmiće i pozivao se na iskaz Paška Ljubičića. Onda se Paško Ljubičić nagodio s tužilaštvom BiH jer je njegov predmet ustupljen bosanskohercegovačkom tužiteljstvu na 10 godina zatvora i nije rekao ništa. Istodobno, u predmetu Blaškiću je također predočen tzv. Legendarni dokument MUP-a Hrvatske, koji danas ne bi prošao niti jedan ozbiljan vještački nalaz.
Presuda Dariju Kordiću je najnejasnija presuda objavljena pred Međunarodnim sudom. Kordić je osuđen, usudim se reći, obavještajnim uratkom, bez da mu je pružena mogućnost da se od toga brani. Kako bilo, ta je presuda temelj da se digne optužnica za Herceg-Bosnu u ovakvom obliku udruženog zločinačkog pothvata koji nose simbolički predsjednik Tuđman, Šušak i Bobetko, a koji su navodno provodili preko šestorice optuženih.
Danas, toliko godina nakon svega, mi zapravo ne znamo što je izvorište. I nakon presude Blaškiću, i nakon presude Kordiću i nakon nagodbe Paška Ljubičića i nakon ovog dugog postupka, još uvijek ne znamo tko je zapravo izdao zapovijed za Ahmiće i tko je bio um tog zločina te gdje se nalazio.
Zapovjednici britanskog bataljuna Duncan i Stewart koji su se pojavili na ovom sudu kao svjedoci u predmetu Hasanabegović i Kubura, a koji su u to doba potpuno pokrivali Lašvansku dolinu, rekli su da se oni toga baš previše i ne sjećaju.
Nitko razuman ne spori da su se u Herceg-Bosni događali zločini
Nitko razuman ne spori da su se u Herceg Bosni-događali zločini nad muslimanima. Nitko ne spori da je bio Heliodrom, da je postojao Dretelj. Svatko razuman zna da se to dogodilo. Ali, što trebamo osporiti u sudskom postupku je kompletan kontekst vremena iz kojeg je ova optužnica izvađena, osobito iz vremena brutalne agresije Armije BiH na Herceg-Bosnu 1993. godine kada su počinjeni neviđeni zločini nad Hrvatima, za koje nitko nije odgovarao. Jedino zločin u Trusini se procesuira pred BiH pravosuđem i pred krajem je.
Naprimjer, zločin u Travniku u kojem je ubijeno 100 ljudi u jednom danu, zločin nad zločinima u Bugojnu gdje je ubijeno mnogo ljudi i zatočenika u logoru koji je bio na nogometnom igralištu – također ništa. Mir je djelo pravde i najveći promašaj ovog suda je taj da se po političkim diktatima kao veliki kreator buduće konfiguracije i politike na Balkanu vodio po političkim kriterijima, a ne kriterijima mandata koji mu je zadan i dizao je optužnice za organizirani zločin, umjesto da ovdje poziva sve koji su sudjelovali u zločinima po otprilike po jednakoj mjeri.
Jer na ovakav način u BiH konkretno neće biti dugo uspostavljen stabilan mir. Ova optužnica, kao i svi spomenuti predmeti, imala je i svoj diplomatski okvir, a to je bio Vance-Owenov plan koji je 17 posto teritorija dodijelio Hrvatskoj, i ova cijela provincija imala granice nekadašnje nikad ostvarene Banovine Hrvatske iz sporazuma Cvetković-Maček iz 1939. godine i koja je postala noseća točka optužnice u ovom predmetu.
Hrvatska republika Herceg-Bosna bila je platforma na kojoj se raspadala Jugoslavija, jer je osnovana odmah nakon pada Vukovara 1991. Njezina sudska destrukcija označila je stvaranje novog odnosa onoga što neki političari nazivaju regija i regionalna politika.”
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
