Početna BIH Bolna sjećanja Ana Mrnjavac: Smrt mog djeteta trebala je biti velika opomena

Bolna sjećanja

Ana Mrnjavac: Smrt mog djeteta trebala je biti velika opomena

0
To je meni nepojmljivo. Da netko ubije bez razloga. Iz obijesti, priča Ana… Sretnemo se, mi raja iz generacije, nedostaje nam nešto, nedostaje nam Denis, kaže Ljevarević

Svakog dana, već evo deset godina, Ana Mrnjavac pomisli – zašto?

– Rat je stao, bilo je vrijeme da malo odahnemo, bilo je previše zla – mislila je ona.

Sve do tog 6. veljače 2008. godine, kada je njen 16-godišnji Denis brutalno pretučen i izboden nožem u tramvaju, naočigled velikog broja ljudi. Pogledao je zadobivenim povredama…

Zlo u društvu

– I sad se pitam zašto, to je meni prosto nepojmljivo. Da neko ubije bez razloga. Iz obijesti – priča Ana i sjeća se tog veljače 2008. godine. Za nju se sve promijenilo.

Moglo se promijeniti i za nas. Organizirani su veliki protesti, građani su vikali na ulicama da nam se nikad ne smije ponoviti Denis.

– Ja sam bila u teškom stanju, u transu, ali sam došla na prosvjede. U tolikoj bili vidjela sam da je moje dijete spojilo ljude. Imala sam dojam da nikom nisu bili bitni ni nacionalnost, ni religija, ni političko opredjeljenje. Smatrala sam da je Denis imao misiju da spoji ljude, da zajedno krenem kako treba, kako je normalno. Mislila sam da nas je ta tragedija osvijestila, opametila, poslala jasnu poruku. Da Denis ne bi trebao biti uzaludna žrtva. Da su svi trebali poduzeti sve da se to više nikada ne ponovi, bude najveća opomena – govori Ana.

Nažalost, nije tako bilo. Mnogo će se tragedija dogoditi nakon Denisove smrti, bit će mnogo izguljenih mladih života.

– Mislila sam da sam potakla kamen, da me više ništa ne može dodirnuti. Kad sam to doživjela i preživjela, da mogu sve. Ali, zapravo, tek sam postala slaba na svaku žrtvu i tragediju. Tiho plačem za svakom žrtvom, oplakujući i nju, i svoje dijete. Ne mogu da shvatim da je takvo zlo u društvu, državi, da je tako nisko moral pao – priča Ana.

“Za Denisovo ubojstvo na 10 godina zatvora osuđen je Nermin Sikirić. Za pomaganje ubojstva Ademir Lelović je osuđen na 15, a Berin Talić na 10 godina zatvora”

Prekinuta mladost

Da sjećanje na Denisa ne izblijedi, pomažu njegovi prijatelji. Mnogi su danas po svijetu, a Vedran Ljearević je u Sarajevu, doktorand je, sjajan momak. Denisa se sjeća po smijehu, energiji, po zrelom razmišljanju.

– Kada je otišao Denis, prekinuta nam je mladost na najgrublji način. Sjećam se, također je bio utorak. I onda je doslovno stao svijet. Sretnemo se mi, raja iz generacije, nedostaje nam nešto, nedostaje nam Denis – kaže Vedran.

Sva budućnost, činilo mi se tada, bila je u blizu njih. Susret sa životom tog 6. veljače 2008. promijenio je Vedranom svijet.

– Više nismo isti – poručuje on. (S. Kurt – Dnevni Avaz)

Podijeli objavu